Aleksandar Mandić, sin pokojnog Milenka Mandića Mande, imao je uzbudljivo, neuobičajeno detinjstvo koje se dosta razlikovalo od njegovih vršnjaka. Ni posle mnogo godina sećanja na određene trenutke, njegovog oca i ljude koji su ih okruživali nisu izbledela, budući da u svojoj porodičnoj arhivi ima mnoštvo fotografija i video-snimaka iz tog perioda, za koje je zaslužan upravo pokojni Manda.
Kako Aleksandar kaže, njegov otac nigde nije išao bez svog fotografa, koji je beležio sve trenutke iz njegovog života.
- Moj otac je imao svog privatnog fotografa koji je išao sa njim 24 sata, slikao... Kao da je slutio! Svaki put se slikalo, snimalo... To je sve dokumentovano - započeo je priču Aleksandar, kojem će pojedine slike zauvek ostati u sećanju.
- Kažeš, na primer:"Vozio si kola sa šest godina, kao najmlađi vozač u Jugoslaviji, dobio besplatnu obuku u to doba", oni se gurkaju, kažu - nemoguće! Davao mi je, posle se i on opustio... Davao mi je svuda da vozim. To nije baš normalno, to je krivično delo - priseća se on.
Posebne emocije vežu ga za pokojnog Zorana Šijana, kom se divio.
Šijan je bio onakav kakav je bio, dečko pravi dasa, atleta, gospodin, lep ko lutka.. Kad u "Interkontinental" dođemo zadnjih godina, on je vozio nekog poršea, ne znam ni koji je model bio, imao je "Šijan" tablice. Baci mi ključeve i kaže:"Vozi", uvek mi je dao i pare... Voleo me je, uvek sam bio kratko ošišan, nosio sam pejdžer i par hiljada maraka sa sobom, ponašao se kao mali čovek. Vežu me lepe uspomene za njega jer je bio lepota za videti, a i šmeker dečko - kaže Aleksandar i dodaje:
- Imam par slika s Ćentom isto, sa oružjem isto. On me je voleo... Pio je mleko, posle treninga naruči čašu mleka, popije... Mislim da alkohol nije ni pio.
Džej je gospodin
- Džej je legenda, kralj, jedan gospodin! Da je čuvao pare, imao bi 200 miliona, 300 miliona... To je mangup, to je kavaljer! Pa on je 20-30 ljudi vodio u Splendid na more, to košta po 20-30 hiljada evra. Kome Džej nije dao pare, kome nije pomogao?! Najlakše je Džeja sada napasti, kao pije, ovo ono...
Imati, pa nemati
- Ja sam prošao i onu "Dabogda imao, pa nemao" kletvu i najgore je kada ti nekom moraš da se obraćaš, pored računa od 30-40 hiljada maraka u buticima za stvari markirane i izlaske u grad od po 2-3 hiljade evra, nije ni bitno... Da ja sad dođem nekom da tražim, ali... To je život!
Autor: D.T.