AKTUELNO

"Dugi dani i noći borbe za svaki dah, od bolova koje sam imao previjao sam se tražeći pozu u kojoj mi je makar malo lakše, ali ni jednog trenutka kao ni pre toga u životu nisam pomišljao da odustanem, već samo da pobedim."

Stefan Radović, dvadesetosmogodišnji novinar iz Kuršumlije, pobedio je koronavirus! Ovo zvuči kao obična informacija za one koji ne znaju koliko je teško bilo izlečiti se, koji ne znaju kroz šta prolaze pacijenti zaraženi Kovidom-19, koji ne znaju koliko je mukotrpna borba i pacijenta, i lekara.

Stefan, nažalost, to zna. Bitku protiv koronavirusa vodio je punih 19 dana, davao je sve od sebe da samo uspe da udahne vazduh, trpeo je nesnosne mučnine, ostao je bez čula mirisa i ukusa...

Za portal Pink.rs rešio je da progovori o ovoj borbi i detaljno opiše sve simptome, ali i sva iskustva koja je doživeo tokom bolničkog lečenja, a kako bi podigao svest ljudi i apelovao da se propisane mere zaštite poštuju.

Njegove reči prenosimo u nastavku.

Sve je počelo od blago povišene temperature, malaksalosti i gubitka apetita

Moje tegobe počele su u vidu povišene telesne temperature koja se kretala od 37,2 do 37,8, malaksalost, gubitak apetita, gubitak čula mirisa, ukusa, nesnosne mučnine, dijareja, kašalj i otežano disanje.

U Kovid ambulantu u Dom zdravlja Kuršumlija javio sam se 27. juna. Odmah sam pregledan i odrađena mi je sva neophodna dijagnostika. Pošto imam probleme sa alergijama i slabijim imunitetom mislio sam da je reč o tome, međutim, već od 28. juna moje stanje kreće da se pogoršava.

Foto: Tanjug AP/Matthias Schrader

Bio sam vezan za krevet u smislu da samo spavam, uopšte ne ustajem, u polu komatičnom sam stanju, ništa ne jedem, ne pijem, imam temperaturu, nesnosne mučnine i preznojavanje. Sva hrana mi se gadila.

Počinje borba za vazduh i stiže pozitivan test

Svake sekunde se borite za vazduh kao da se penjete na vrh Himalaja, a bolovi u grudima i peckanje uz sve navedene simptome postajali su sve jači. Od nesnosnih bolova u stomaku, uz mučnine, nagon za povraćanjem i preznojavanje tokom noći, a ekipa Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Kuršumlija dolazila je da mi da injekciju Diklofena, međutim, ništa nije moglo da ublaži nesnosne mučnine.

U ponedeljak 29. juna u Kovid ambulanti Doma zdravlja u Kuršumliji uzet mi je PCR test i, iako sam bio u lošem stanju toliko da nisam mogao da stojim na nogama, nisam ni slutio da će mi test biti pozitivan.

Kada sam stigao ispred Kovid ambulante Doma zdravlja Kuršumlija, izašla je načelnica dr Slađa Savić koja je kao stariji lekar sa dugogodišnjim iskustvom svojoj mladoj koleginici u Kovid ambulantu dala instrukcije. To nikada neću zaboraviti, pogotovo njene reči da će sve biti u redu.

Prvog dana jula, negde popodne javljeno mi je da je test pozitivan.

Za mene kao mladu osobu to je u prvom momentu bio veliki šok, neverica, i život se od tog momenta menja se za 180 stepeni. Od tog trenutka svake sekunde kreće borba za život, lavovska borba sa nečim što je nepoznato.

Foto: Privatna arhiva

Naterao sam se da mislim pozitivno. Panika nema smisla. U tome su mi kao i kasnije tokom lečenja pomogli pravi i iskreni prijatelji, jer u ovakvim situacijama vidite ko vam je pravi prijatelj i oni budu od velikog značaja.

Hitan transport u Prokuplje, na odeljenju više mladih nego starijih

Već drugog jula nakon ponovnog, trećeg po redu pregleda u Kovid ambulanti u Dom zdravlja u Kuršumliji, nakon urađene laboratorije usled pogoršanja stanja, hitno sam prebačen i hospitalizovan u Opštu bolnicu ,,Dr Aleksa Savić'' u Prokuplju koja je kovid centar za Toplički okrug.

Tu sam na lečenju proveo sedam dana.

Sedam dugih dana i noći lavovske borbe za svaki dah, od bolova koje sam imao previjao sam se tražeći pozu u kojoj mi je makar malo lakše, ali ni jednog trenutka kao ni pre toga u životu nisam pomišljao da odustanem, već samo da pobedim.

Prvih nekoliko dana u bolnici bio sam u lošem stanju. Samo sam spavao, a mučnine su bile nesnosne, borba za dah svake sekunde, podmukli bol u gudima u vidu peckanja, kašljuckanje, dijareja, uz izgubljeno čulo mirisa i ukusa. Na odeljenju je bilo više mlađih nego starijih osoba.

Foto: Tanjug AP/Antonio Calanni

"Medicinsko osoblje mi je ulivalo nadu, oni su naši heroji"

Tokom noći koje su bile dodatno teže čulo bi se kako se osobe prikačene na kisonik bore za život, za vazduh, dok sestre i tehničari usred noći pod punom opremom neumorno iscrplejni trče bolničkim hodnikom i vuku teške boce sa kisonikom do pacijenata. Posebno me je dirnulo to što su dve sobe na odeljenju bile ostavljene za medicinske radnike koji pružaju svoj maksimum u ovoj borbi, koji se maksimalno trude i zalažu oko svakog pacijenta.

Od silne opreme koju neumorno nose medicinski radnici mogao sam da im vidim samo oči, brižne oči, i da im čujem glas. Oni su mi ulivali nadu.

Pored hrabrih lekara i medicinskih radnika, na mene je utisak ostavila i servirka u bolnici koja bi mi uvek dolila više hrane jer sam godište njene dece, i ,,moraš jesti da se oporaviš''. Znate oni su svi jedan veliki tim, koji spašava naše život, tim koji radi po 12 sati.

Tim koji kod kuće očekuje svoja porodica, deca, tim koji rizikuje živote zarad pacijenata, oni su HEROJI! Nažalost, toga nije svestan onaj ko na svojoj koži ne oseti i ne vidi kako im je dok stoje pored mog kreveta i kako im, dok mi priključuju infuziju, kaplje znoj. Isto se dešavalo i sa lekarima u Kovid ambulanti u Kuršumliji, kao i na viziti u prokupačkoj bolnici - dok pregledaju pacijente, iz opreme im lije znoj. HEROJI NAŠI!

Lekari i medicinsko osoblje radi danonoćno uz punu opremu, a testova ima dovoljno, međutim odgovornosti ljudi manjka, i zbog toga mi je žao jer je ovo najgore iskustvo u mom životu i ne bih to poželeo nikome. Zato apelujem na poštovanje propisanih mera struke i nadležnih organa, kako ne biste završili u bolnici i borili si za vazduh i život kao što sam ja.

Foto: Tanjug AP/David J. Phillip

Napokon negativan test

Nakon 19 dana lavosvke borbe sada sam negativan! Korona je pobeđena, ali borba se nastavlja jer sada nakon najmanjeg napora u kući osetim zamor i gubitak daha, a često i peckanje u grudima. Lekari su mi rekli da je za oporavak organizma potrebno najmanje mesec dana.

Želeo bih ovim putem da se zahvalim svim divnim lekarima, medicinskim radnicima, ali i mojim pravim prijateljima koji su uz mene, a oni će se sami pronaći.

I dalje ne znam kako sam se zarazio jer u mom slučaju nije bilo rukovanja, grljenja i ljubljenja, te pretpostavljam da je najverovatnije reč o udahu. U svakom slučaju, o svemu ovome javno govorim u cilju podizanja svesti ljudi, kako bi znali važnost poštovanja donetih mera i kako bi time štitili sebe, ali i svoje najbliže.

#Stefan Radović

#koronavirus