AKTUELNO

Vest da je preminuo režiser Goran Paskaljević zatekla je sve ljubitelje sedme umetnosti.

U junu ove godine jugoslovenska Kinoteka obeležila je 40 godina kako je Paskaljević osvojio Kanski festival.

U jednom od svojih poslednjih intervjua govorio je o tome koliko se promenila domaća kinematografija, o tome kako je odbijao angažmane na telviziji, kao i o komercijalizaciji i kvalitetu serija i filmova.

Osvojili ste Kan filmom Poseban tretman 1980. godine. Nekada je bilo lakše da naš film dođe do takvog festivala. Ko se promenio, festivali ili naša kinematografija?

– Čini vam se da je ranije bilo lakše. Mali broj srpskih filmova je uspeo da se izbori za učešće u glavnoj konkurenciji Kana, Venecije ili Berlina od kada ti festivali postoje.

Filmovi o migrantima obiluju scenama nasilja, dok film Uprkos magli govori sofisticiranim jezikom o problemu koji je mnogo širi – gubitku empatije. Je li odnos prema migrantima ogledalo sadašnjeg vremena bez ljudskog lica?

– Empatija sve više nestaje. Preovlađuje egoizam, posebno u bogatom svetu. Kada danas neko okrivljuje migrante za svu nesreću koja se dešava u nekoj zemlji, istovremeno zaboravlja da su migranti samo posledica, a ne uzrok te nesreće.

Foto: E-Stock

Svetski kritičari kažu da ste majstor velikih filmova o malim ljudima. Često se pominje banalni realizam, pravac u koji je savremeni film uplivao. Šta nedostaje današnjim filmskim pričama?

– Možda danas najviše nedostaju iskrenost i originalnost. Isuviše ima kopija koje se oslanjaju isključivo na formu, dok njihovi autori sve više zapostavljaju suštinu kojom bi trebalo da se bave.

#Goran Paskaljević

#Intervju