AKTUELNO

Trošenjem vremena na neplaćeni rad u domaćinstvu i brigu o porodici svaka žena u Srbiji propušta priliku da zaradi 2.918 dinara dnevno ili godišnje 6.560 evra neto, pokazala je nedavna analiza UN o rodnoj ravnopravnosti u našoj zemlji.

Najpogođenije neplaćenim radom u domaćinstvu, pokazuje istraživanje Agencije UN za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji, jesu žene koje žive na selu, koje nemaju uslove za brigu o svom zdravlju, ogroman broj njih nema zdravstveno i penzijsko osiguranje, a u starosti neretko žive na rubu egzistencije. Seoske žene u svim krajevima Srbije, dalje se dodaje, "čak petinu svog vremena troše na neplaćene poslove, a uz to nemaju pravo odlučivanja čak ni kada je u pitanju poljoprivredno gazdinstvo koje se vodi na njihovo ime".

A kad bi bile plaćene, navodi se u istraživanju ove Agencije UN, imale bi platu veću od prosečne u Republici. Žena koja svakog dana brine o deci i starijim članovima domaćinstva trebalo bi da zaradi 546 evra mesečno, a kada bi ti svi neplaćeni poslovi postali vidljivi i pridodala im se ekonomska vrednost, godišnja zarada ovih žena bi bila 6.560 evra neto.

- Pod neplaćenim radom podrazumevamo sve one poslove koje žene tokom dana obavljaju u svom domaćinstvu, u smislu održavanja domaćinstva i brige o deci, starima i bolesnima, a taj rad nije dovoljno vidljiv. Rezultati istraživanja su vrlo zanimljivi jer je preko 70 odsto anketiranog stanovništva iz ruralnog područja i tu dobijamo najrealniju sliku o položaju žene. Više od 71 odsto anketiranih kaže da su poslovi brige o domaćinstvu isključivo ženski, a kada smo pitali da li su poslovi u njivi i u bašti isključivo muški, 50 odsto ispitanika je reklo da su zajednički, što nam ukazuje da postoje neki segmenti života o kojima se brinu isključivo žene, dok u drugom delu segmenta poslovi se raspoređuju. Važno je raditi na tome kroz rušenje stereotipa, jer ne postoji zakonska regulativa koja bi obavezala bilo koga da deli taj posao na sve članove porodice – objašnjava predsednica Ženskog udruženja Kolubarskog okruga Jelena Ružić.

Lj. M. (55) iz jednog valjevskog sela učestvovala je u ovom istraživanju, a sama kaže da toliki novac, koji se navodi, nikad u životu nije videla

- Kad pomislim da sam kao devojčica na očevini počela da čistim, perem i kuvam, pa se sve to nastavilo i u braku uz sve ostale seoske poslove koji traju od kako svane dok ne smrkne, zaradila sam ne jednu, nego dve penzije! Ali, svoj dinar nikad nisam imala. Ne mogu da kažem, nikad nije bilo da muž, kod koga je novčanik, ne da za ono šta treba za kuću ili što je trebalo za decu, ali isto nikad nije bilo da poželim sebi nešto da kupim ili ugodim a da nije bilo pitanja "za šta će ti to?". Nigde na selu se posao domaćice ne vidi kao rad, nego se podrazumeva da je to ženski posao. Slaba je vajda od toga što će neko zbog toga reći "kuća stoji na ženi", kada i za to žena mora da moli za dinar – smatra ona i dodaje da nije čudo što devojke "beže sa sela, makar platicu imale na trafici".

Servisi pri lokalnim samoupravama kao način zarade

Agencija UN za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji navodi da bi rad žena trebalo da bude prepoznat od strane jedinica lokalnih samouprava i da sprovođenjem raznih servisa dođe na isti nivo sa ostalim članovima društva.

- Međutim, većina aktivnosti koja bi trebala da se sprovode radi ostvarivanja ovih ciljeva je prebačena lokalnim samoupravama, što je stvorilo dodatna opterećenja opštinama i gradovima jer su im date obaveze, a nisu povećana finansijska sredstva kojima raspolažu. Mnoge opštine kasne, a zakon ih obavezuje da akcione planove za rodnu ravnopravnost imaju do početka 2021. godine – ukazuje Jelena Ružić iz ove agencije.

#Posao