Tijana Prizrenac Nedeljković je udovica koja je želela da postane majka sa embrionima koji su nastali u procesu veštačke oplodnje dok joj je suprug još bio živ.
Međutim, nakon što je pre 3 godine podnela prvi zahtev, njena borba za potomstvo tek počinje.
Njoj je, uprkos dozvole supruga koju je dao na samrti, zabranjeno da upotrebi embrione i prenese ih u drugu kliniku.
- Problem je Zakon, birokratija, slovo na papiru - počela je svoju ispovest Tijana.
- Veštačka oplodnja je bila jedini način da suprug i ja dobijemo potomstvo. On se lečio i izlečio od tumora testisa. Ja nisam imala nikakvih problema da dobijem potomstvo. Mi ulazimo u sve to puni nade, volje, jer je njemu rečeno da se nikada neće ostvariti kao otac, jer nije dao reproduktivni materijal pre hemioterapija. Imao jako agresivno lečenje dve godine i jedva je ostao živ tada. Nekim čudom mu na jednoj rutinskoj kontroli nalaze reproduktivni materijal i mi trčimo u prvu kliniku, u Leskovcu, zato što oni jako dobro rade sa genetikom - rekla je i istakla da se tada javlja prvi strah od toga da li će ovaj materijal biti kvalitetan posle svih hemioterapija.
- Dolazimo do toga da ja imam 10 embriona, od toga da nemam ništa, ja imam 10 embriona, ulazim u taj proces, a njemu iznenada pozli. Smešten je na VMA i tu saznajemo da je od posledica hemioterapije dobio limfoblastičnu leukemiju, a ona je takva da kada pokaže simptome to je već poslednji stadijum. On meni umire u roku od 15 dana - rekla je Tijana gostujući Novom vikend jutru kod Jovane Jeremić.
Kako navodi, u tih 15 dana iz klinike sam dobila savet da se obezbedim testamentom ili usmenim zaveštanjem kod notara ako mi to bude bilo potrebno u procesu vantelesne oplodnje.
Tijana navodi da je, nakon toga, dobila saglasnost svog supruga.
- Prvi problem nastaje na višoj instanci od klinike, to je Uprava za biomedicinu. Oni generalno i nisu zaduženi za moj slučaj, ali jesu za proces vantelesne oplodnje i svega što se tiče toga - dodaje Tijana.
Navodi i da je njen slučaj prvi tog tipa koji dospeva kod njih i da nisu znali kako bi trebalo da postupe, pa su joj predložili etičku komisiju i psihološke procene, koje ona decidno odbija.
Zakon može da se tumači dvostrano, i u moju korist, ali, nažalost, tumačen je protiv mene, da ne mogu da iskoristim embrione
Ona ističe da se ona u jednom trenutku nalazila u situaciji da mora da bira između supruga i dece.
- Ja sam njemu morala da kažem da ćemo možda da izgubimo decu - rekla je.
Šta kaže Zakon o biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji?
Advokat Strahinja Milovanović ističe da Zakon o biomedicinskoj potpomognutoj oplodnji navodi da samo živi davaoci mogu dati saglasnost za korišćenje embriona.
- To isključuje da Zakon može da se tumači u njenu korist - naveo je Milovanović.
On ističe da postoji sudska praksa u svetu u kojoj su majke, pa i očevi, uspeli da iskoriste embrione, ali da kod nas zahteva menjanje i Porodičnog zakona, formiranje radnih grupa i drugo.
Kako je Milovanović objasnio, u tim situacijama su se prilikom donošenja odluka cenile okolnosti.
Ginekolog Vanja Milošević navodi da ginekolozi apeluju na parove da zamrzavaju reproduktivni materijal baš u ovakvim situacijama - kada iz nekog razloga, neke bolesti sa svom predvidljivošću toka bolesti i uticaja terapije mi kao struka savetujemo deponovanje i zamrzavanje reproduktivnom materjala.
- Onda se ja pitam čemu to, ako ne može da se iskoristi? A onda dolazimo do toga, kako uvozimo reproduktivni materijal, a ne možemo da iskoristimo onaj koji imamo. I još jedno pitanje - stalno pričam o biološkom satu kod žene. Tijana ima 36 godina, šta ako spor bude trajao predugo? Čemu svrha tog embriona? Šta ako bude slučaj rešen za 15 godina? - dodao je Milošević.
Autor: