AKTUELNO

Sumnja se da je još jedna žena, takođe iz Srema, zaražena parazitom koji na čoveka prenose lisice.

Ispitivanja su, potvrđeno je "Novostima", u toku, i zasad se ne može pouzdano reći da li je reč o multilokuranom ehinokoku. Ako se, ipak, ispostavi da je uzrok tegoba koje žena ima zaraza parazitom koji se prenosi sa lisice na čoveka, to će biti drugi slučaj multilokuranog ehinokoka u našoj zemlji.

Pacijentkinja (67) iz Sremske Mitrovice, kod koje je krajem prošle godine otkriven prvi slučaj multilokuranog ehinokoka, posle operacije na Klinici za abdominalnu i endokrinu hirurgiju UKCV u Novom Sadu, i lečenja, otpuštena je na kućni oporavak, potvrdio je "Novostima" profesor Katedre za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu dr Dušan Lalošević.

On je nedavno i dijagnostikovao ovaj virus. Iako je bolest poznata, kod nas dosad nije registrovana.

Prema saznanjima "Novosti", pacijentkinja (67) koja se oporavlja posle operacije, domaćica je iz jednog sela u okolini Sremske Mitrovice. Ona je u kontakt sa lisičijim parazitom došla tokom okopavanja zemljišta u bašti koje je, kako se ispostavilo, bilo kontaminirano tragovima zaražene lisice.

Do zaražavanja, inače, dolazi kada se parazit razvije u crevima lisice koja kontaminira sredinu izmetom. Tako dolazi do kontakta jaja parazita sa tlom, koja potom oralnim putem preko voća ili povrća dospeju u telo čoveka.

Profesor dr Maja Ružić, šef Odseka za bolesti hepatobilijarnog trakta i zamenica upravnika Klinike za infektivne bolesti UKCV, ispričala je da parazit kroz krvotok ulazi u organizam i dolazi do jetre, pluća, mozga, kostiju, bubrega. Ne prenosi se sa čoveka na čoveka, jer kod ljudi parazit ne može u tolikoj meri da se razvije.

Zaražena žena imala je bolove u stomaku koji su trajali više godina i s vremenom su se pogoršavali. Na ultrazvuku i savremenim radiološkim metodama nađena je promena na jetri koja je upućivala na sumnju na tumor, mada je ličila i na ehinokok, ali vrlo atipičan.

- Mnogi na selu imaju bašte sa povrćem u polju gde lisice mogu da kontaminiraju zemljište. Voće je naravno manje opasno. Međutim, kod termički neobrađenog mesa divljači prvi parazit koji se može preneti je trihinela. Ali, iznutrice divljači ako se daju psima mogu na njih preneti zarazu ehinokokom, a tada se od sopstvenih pasa čovek zarazi - upozorava dr Lalošević, iskusni patolog koji se od studentskih dana uspešno bavi dijagnostikom infekcija.

Foto: Pixabay.com

Naš sagovornik kaže da se u Sremu može očekivati još slučajeva zaraze ovim parazitom.

Važno je da svaki sumnjivi pacijent ode na ultrazvuk jetre i na osnovu toga će se usmeriti dalja dijagnostika.

Ovaj virus je iznenađenje za nas, ali ne i u centralnoj i severnoj Evropi. Da je bilo samo pitanje vremena kada će se ovaj parazit pojaviti i kod nas, ukazuje i podatak da je još 2016. godine identifikovano žarište zaraze u Sremu, pregledom 18 procenata zaraženih lisica i 14 odsto šakala. Ovi rezultati su objavljeni 2016. godine u jednom evropskom naučnom časopisu. U Mađarskoj se 2005. pojavio prvi slučaj, a u Hrvatskoj 2020. godine.

I kod nas fenomen "urbanih lisica"

Lovci su prvi na udaru multilokuranog ehinokoka, a preventivne mere su, upozorava dr Lalošević, prvenstveno higijenske - sa odstreljenim lisicama treba manipulisati pažljivo, u rukavicama i neškodljivo ukloniti leševe. Međutim, nisu samo lovci ugroženi, lisice su prenamnožene, ulaze u naselja, sakrivaju se u seoskim napuštenim kućama, u gradovima uskaču u kontejnere i tako se hrane. Ovo je fenomen "urbanih lisica", poznat u Evropi, a sada se pojavljuje i kod nas.

LEKOVI SE UZIMAJU DOŽIVOTNO

Doktor Lalošević naglašava da je multilokurani ehinokok zoološka vrsta E. multilocularis koja parazitira u crevu dominantno kod lisice i drugih divljih mesojeda.

Kod prelaznih domaćina nije cističan nego daje tumoroliku masu, najčešće na jetri koja raste infiltrativno, a kasnije se razvija centralna kavitacija od nekrotičnog tkiva parazita i domaćina. Zbog infiltrativnog rasta, operacija na pacijentu je otežana, a često se otkriva kada je toliko veliki da zauzima veći deo jetre i ne može da se operiše.

Tada se pacijentu daju lekovi koji zaustavljaju rast parazita, a moraju se uzimati veoma dugo ili čak doživotno.

Autor: