AKTUELNO

U Aleksincu je 19. maja sahranjen Aleksa Stojmenović (26), momak koji je tri dana ranije ispred restorana "Oaza" pokušavajući da smiri čarkanje između dve grupe mladića. Jedan od njih ga je udario pesnicom u vrat, Aleksa je pao. Pronađen je iste večeri, bez svesti. Prebačen u KBC Niš gde je preminuo ne dolazeći svesti.

Policija je uhapsila pet osoba umešanih u događaje ispred restorana O. P. (18)  M. S. (27) i Z. T. (18), kao i dva maloletnika, od 16 i 17 godina. Svi oni su bili gosti na slavlju na kome je bio i Aleksa, gde se slavilo punoletstvo jedne devojke. Istraga je u toku, ali još nije tačno poznat razlog oko čega je izbio spor između dve grupe mladića i zašto je jedan od njih udario Aleksu koji nije bio sklon tuči i koji je samo hteo da spreči bilo kakav incident. 

Foto: Privatna arhiva

Tokom prvomajskih praznika u svom dvorištu u selu Selanac, teško je povređen Milorad Mićić (63). On je sedeo na verandi dok je grupa mladih htela da napravi roštilj na njegovom imanju. On im je prišao i zamolio trojicu mladića da smanje muziku, rekavši da mu je skoro umro brat, a takođe im je rekao da roštiljaju malo dalje od šume i pokazao im mestu, takođe na svom imanju, gde mogu bezbedno da pale vatru. 

Usledio je divljački napad, mladići su nesrećnog domaćina počeli da udaraju, od prvog udarca pao je na zemlju, uskoro je izgubio svest. Trojica junaka su nastavili da ga šutiraju u telo i glavu, dok je onesrešćen ležao na zemlji. Nsilnici su identifikovani, to su D.P.i A.N. iz Radalja, kod Malog Zvornika, i njihov drug N.P. iz Gornjeg Dobrića, kod Loznice.

Svima su još u pamćenju jezive tuče u Novom Sadu, kada je Ivan Kontić (30) 24. avgusta prošle godine prvo pretukao Miljana Mandića a onda mu onesvešćenom lomi obe ruke. Kontić je pobegao u Crnu Goru, gde je uhapšen i izručen Srbiji i u Novom Sadu je u toku suđenje.

Društvene mreže i medije preplavili su slike i snimci tuča iz svih krajeva Srbije, sve brutalniji i brutalinijj, sa neverovatnim izlivima nasilja. Odavno više nema ni trunke nekadašnjeg učinog kodeksa, da se protivnik ne udara kada padne na zemlju. Naprotiv, svedoci smo da žrtvama, koje često leže onesvešćene, protivnici bukvalno skaču po glavi, bez milosti, iako im oni već odavno ne pružaju nikakav otpor. 

Ono što je bilo nezamislivo i u devedesetim, postalo je danas pravilo, šta se to u međuvremenu promenilo, da se nasilnici, poput čopora vukova ustreme na svoje žrtve, često i bez ikakvog vidljivog i racionalog razloga. U kafiću, na ulici, u autobusu, bilo gde, jedna varnica je dovoljna da dođe do užasne i nekontrolisane eksplozije najsurovijeg nasilja. 

"U celom društvu je porasla tolerancija na nasilje, a posebno među mladima. To su osobe koje ne mogu da kanališu bes, a nisu vešte ni u svakodnevnoj komemoraciji i često burno reaguju", kaže psihoterapeut Biljana Ćulafić. 

Po njenim rečima ono što doprinosi eksplozijama brutalnog nasilja je i upravo mentalitet čopora. 

"Dovoljno je da se u grupi nađe jedan psihopata, koji nema osećaj empatije prema drugim ljudskim bićima i to može dovesti do katastrofe. Dovoljno je da jedan od vođa krene i zada prvi udarac, ostali se često poistovećuju sa njim i oni napadaju. Svako želi da zada udarac, da se pokaže pred drugima, da bude suroviji  pred ostalima i na taj način se dokazuje", kaže Biljana Ćulafić.