AKTUELNO

A.I. (21) osuđen je u Višem sudu u Šapcu na kaznu zatvora u trajanju tri i po godine jer je u julu 2020. godine naneo teške telesne povrede Ostoji M. (46) usled kojih je nesrećni čovek preminuo pet dana kasnije.

Tužilaštvo je tražilo minimalnu kaznu od pet godina, a za krivično delo nanošenja teških telesnih povreda sa smrtnim ishodom zaprećena je zatvorska kazna od dve do 12 godina.

Presuda je prvostepena i viši javni tužilac je najavio da će podneti žalbu Apelacionom sudu, a izrečenom kaznom nije zadovoljna ni Snežana, rođena sestra Ostoje M.

"Sramota me i da kažem kakva je presuda i koliko je blaga kazna. Koliko noći nisam spavala zbog gubitka mlađeg brata, preživela sam agoniju tokom suđenja slušajući svašta o njemu, a tek sada ne mogu da smirim. Mog brata više nema i ne mogu ga vratiti i sada se jedino nadam da će Apelacioni sud ispraviti nepravdu", kaže Snežana.

Ostoja M. je preminuo u Kliničkom centru u Beogradu pet dana nakon što ga je A.I. udario pesnicom u glavu usled čega je pao na potiljak i zadobio frakturu lobanje. Nemio događaj se odigrao u dvorištu osnovne škole u mestu Sovljak kada je Ostoja M. pokušao da zaštiti dete iz sela i upozorio jednog mladića da "dete ostavi na miru", nakon čega mu je prišao A.I. i udario ga pesnicom u glavu. Ostoja je pao na leđa i nekoliko minuta ležao bez svesti i onda ustao pa ponovo pao, a A.I. je pobegao u mrak.

Strašnu scenu nasilja preplašeno je posmatralo 15 maloletne dece koja su se tu zatekla. Uspaničeno su vriskala i zapomagala strahujući da li će Ostoja da preživi.

Ostoja M. je hitno zbrinut u šabačkoj bolnici, a posle nekoliko sati iste noći prebačen u Klinički centar u Beogradu.

"Napatio se ni kriv ni dužan i borio da preživi. Celo selo se molilo za njega, a najviše deca koja su ga volela jer im je u njegovom društvu bilo zabavno. Često je bio sa decom i mladima jer nije imao svoje potomstvo. I te noći ih je razveseljavao šalama i pričao im priče. Nastradao je zbog namere da spreči eventualnu svađu i tuču, a koliko je blagu kaznu nasilnik dobio ispade da je i moj Ostoja kriv", priča sestra Snežana.

Celo selo je bilo zgranuto tragedijom i žalilo je Ostoju čiju su dobroćudnu narav dobro poznavali i cenili. Posle smrti roditelja on je živeo sam u selu gde meštani nikada ružno nisu pričali o njemu, pa ni kada je ponekad umeo da popije jer i u takvim prilikama nije bio sklon svađi i sukobljavanju.

Autor: