AKTUELNO

Većina zemalja već je premašila mesec dana u karantinu i ljudi se suočavaju sa posebnim fenomenom.

U pitanju je, kako su ga nazvali psiholozi, "karantinski umor". Vreme je sve toplije i prijatnije, dosta država polako i postepeno popušta mere, a mesec dana zatvorenosti čini svoje, te ljudi sve češće i na duže periode napuštaju kuće.

Lei Žang, istraživač sa Univerziteta Merilend, u Americi je sproveo istraživanje koje pokazuje da u poslednjih nedelju dana Amerikanci razvijaju "karantinski umor", što praktično znači da im je sve teže da ostanu kući. I oni najoprezniji, koji praktično da nisu napuštali kuću, sada se upuštaju u duže šetnje, daleko od kuće. To nije problem, navodi Lei, sve dok se i dalje poštuju mere distanciranja, ali sve je veći i broj slučajeva, posebno na plažama i u parkovima, da su ljudi potpuno opušteni.

Foto: Tanjug/Tara Radovanović

Istovremeno, veliki broj ljudi suočava se sa potpuno drugim problemom - kako objasniti ljudima da ne biste da budu u vašoj blizini?

Kako se mere popuštaju, oni najopušteniji među nama već uveliko kuju planove za okupljanja. Nesumnjivo je da će učestalost viđanja nakon karantina biti povećana, što je i razumljivo. Razumljivo je, međutim, i da se ljudi još uvek plaše. Tako će se desiti velika podela između ljudi - onih koji su željni druženja i bliskosti i onih koji još uvek nisu spremni da se odreknu fizičke distance i nisu još uvek spremni da prošire svoj krug ljudi koji ih okružuju.

Kako će te dve grupe komunicirati zapitala se kolumnistkinja "Gardijana" koja je, kaže, već u velikom problemu jer je sve veći broj pozivnica za porodična i prijateljska okupljanja na koja ona još nije spremna.

- Neki od nas već su procesuirali sve emocije - imali su jaku reakciju, potom su bili uplašeni, usledilo je olakšanje i sada su spremni da se vrate u normalno stanje. Ima, međutim, i mnogo onih koji nisu spremni za ovaj korak. Plaše se virusa i plaše se fizičke bliskosti. To je razumljivo - virus i dalje ubija.

Ono što je bitno je da pri odbijanju poziva za druženje to formulišete tako da druga strana ne pomisli da ih napadate zbog njihovog opuštenog stava. Zato je možda najbolje da preduhitrite takve rasprave tako što ćete svu krivicu svaliti na sebe i reći nešto poput: "Hvala što ste nas se setili, ali mi smo i dalje preterano oprezni zbog virusa". Takođe, možete i da svalite krivicu na ukućane i kažete nešto poput: "Neki od članova mog domaćinstva se i dalje plaše, pa smo porodično odlučili da nastavimo još malo sa distanciranjem" - savetuje Eleonor Gordon Smit.

Foto: Tanjug/Dragan Kujundžić

Ovo je, kaže ona, redak trenutak kada možete da odbijete ljude a da to ne mora da znači da ih ne volite. Ovog puta, kaže, ne morate da prebrojavate koliko ste puta odbili pozivnicu i nema pritiska da morate da je prihvatite. Imate i gomilu izgovora na raspolaganju - možda ste u kontaktu sa nekim imunokompromitovanim i ne želite da ga ugrozite. Možda se vi sami i dalje plašite, i to je potpuno legitimno i imate pravo da se zaštitite.

- Bitno je vežbati da ovakve pozivnice, ako već tako želite, odbijate nežno i sa ljubaznošću. Niko od nas još uvek ne zna koliko će strah od virusa opstati i po svoj prilici, čeka nas još dugo vremena odbijanja pozivnica. Uradite to tako da ne pokvarite međuljudske odnose - zaključuje ona.

#Karantin

#koronavirus

<
'