AKTUELNO

Milan Đokić, predsednik Opštine Knjaževac, u intervjuu za Pink.rs, rekao je da je Knjaževac na kraju 2021. godine nekoliko koraka dalje nego što je bio na kraju 2020. Knjaževac, kako je rekao na početku razgovora, napreduje, ali je i korona imala uticaj, kao i svuda u svetu, pa je razvoj donekle usporen.

– Ali kada se sumiraju rezultati možemo da budemo zadovoljni, jer kada pogledamo po čemu Knjaževac prednjači u Timočkoj krajini, to je privredna aktivnost i tu nije bilo nazadovanja. Čak smo otvorili i nova radna mesta. Kada se pogleda izvršenje poreza na zarade, on će biti više od 105 odsto u odnosu na ambiciozni plan sa kraja 2020. godine. To pokazuje da bez obzira na koronu u Knjaževcu nije bilo otpuštanja radnika, već naprotiv, bilo je upošljavanja. Kada se pogleda, ono što je važno za svaku lokalnu samoupravu, infrastrukturni napredak, uradili smo mnogo kilometara puteva. Uradili smo dosta i na državnim putevima.

Foto: Pink.rs

A šta je sa deonicom puta od Knjaževca prema Zaječaru?

– Radi se, za Knjaževac najvažnija strateška deonica puta, od Knjaževca prema Zaječaru. To je kompletna rekonstrukcija puta od 26 kilometara do sela Vratarnica. To će još bolje povezati Knjaževac sa Koridorom 10, sa Dunavskom regijom. Uradili smo mnogo toga po pitanju razvoja poljoprivrede. Nastavili smo one trendove koje smo počeli pre 50 godina.

Šta je sa ostalim aktivnostima u opštini?

- Imamo mnogo novih hektara pod voćem. Imamo mnogo novih grla stoke, mnogo novih košnica… A mnogo toga je urađeno i na infrastukturi u selima. Uradili smo nekoliko vodovoda. Nastavili smo akciju rekonstrukcije seoskih domova. Sada su domovi bolji nego što su bili, čini mi se da su bolji nego kada su i napravljeni. Jako dugo nije bilo nikakvih aktivnosti. Ti su domovi bili urušeni. Sada su to objekti koji su ponovo aktivni. Na našu veliku sreću imamo i krštenja i proslave. Imali smo i jednu veridbu. Jednostavno, sada su renovirani ti domovi. Imamo potpuno nove sale, kuhinje, a igrališta ispred domova postala su mesto gde se ljudi skupljaju. To je nešto što Knjaževac čini drugačijim danas u odnosu na kraj godine 2019, 2020. godine, a i svih ostalih godina. Čini mi se da možemo da budemo zadovoljni, iako je, kako kažem, korona uzela svoj danak.

Kako građani reaguju kada vide Knjaževac u nekom drugom svetlu, jer su bili svedoci urušavanja tog grada do pre jedno desetak i više godina?

- Knjaževac je bio na začelju. Nekada, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka Knjaževac je bio među pet najrazvijenijih opština u Jugoslaviji. Onda su sankcije, ratovi i ekonomske krize uzele danak i svi veliki giganti su jednostanvo propali. Knjaževac je bio grad gde se nije videlo svetlo na kraju tunela. Bilo je mnogo nezaposlenih, niska primanja, infrastrukturna zapuštenost... To nije bio grad koji je imao neku perspektivu. Za 10 godina se sve to promenilo. Knjaževčani su počeli da vole svoj grad, ponovo su se javila ta lokal-patriotska osećanja. Knjaževac je počeo da nosi naziv koji je nekad imao ’’Mala Venecija’’ ili ’’Mali Pariz’’. Ponovo je potvrdio epitet najlepše varoši u Srbiji, i rekao bih da građani reaguju jako pozitivno na sve ono šta se radi. Naravno, uvek može više, uvek može bolje. Mi se trudimo i radimo sve više i više. Međutim, naravno da ima i onih koji nisu zadovoljni, ali mi nemamo nikakav problem da čujem njihove kritike i predloge. Vrlo često nam te kritike dobro dođu, jer shvatimo da smo negde možda pogrešili. Bez imalo sujete prihvatamo kritike, shvatamo ono što je loše i radimo zajedno sa građanima da se to loše ispravi.

Foto: Pink.rs

Imate li podršku države?

- I te kako da imamo. Ništa ne bi mogli da uradimo sami, pošteno rečeno. Ambijent Srbije je sada drugačiji. Nekada je Timočka krajina bila zaboravljena. Do Timočke krajine niste mogli da dođete, saobraćajnice su bile jezive. Mi smo se vozili četiri sata nekad do Beograda, do Niša nam je trebalo sat vremena. Sada stignemo do Niša za 35 minuta. Naravno da je pomoć države prisutna i značajna. Mogu samo da vam kažem da je budžet grada pre deset godina bio, ako se ne varam, 760 miliona, a pre par dana smo usvojili budžet za 2022. godinu koji je iznosio milijadu i 440 miliona dinara. Skoro pa duplo veći, što govori u prilog tome da se apsolutno ambijent promenio. Srbija više nije zemlja gde može da živi samo Beograd, a da ostali krajevi mogu da životare. Srbija se razvija intenzivno u svim svojim krajevima. Mi iz istočne Srbije, iz Timočke krajine to najbolje osećamo. Pamtimo vremena kada smo bili zaboravljeni od države i vidimo kako je sada kada se investira i u bolnice, i u škole, i u nove fabrike, i u ono što čini život kvalitetnim.

Na čemu je centriran budžet i gde je najviše sredstava odovojeno?

- Od čitavog budžeta 395 miliona dinara je izdvojeno za kapitalne investicije u nove objekte, u rekonstukcije starih objekata, i to je najveća investija u našem budžetu. S druge strane, moramo da budemo i socijalno odgovorni prema onima koji su siromašni, koji su u stanju socijalne potrebe. 9,5 odsto budžeta izdvajamo za te potrebe. Mnogo izdvajamo za knjaževačke škole i predškolske ustanove. Kada prođemo i pogledamo knjaževačke škole možemo da budemo ponosni, ne mi kao opštinsko rukovodstvo, već i prosvetni radnici, a mislim da su i naši đaci.

Foto: Pink.rs

Verujem i da su roditelji zadovoljni?

- Roditelji su svakako zadovoljni. Naše škole su sređene, imaju novu stolariju, imaju fasade, u učionicama je uvek toplo. Besplantu užinu imaju svi osnovci. Mi imamo mnogo mera da stimulišemo naše đake kroz razne vidove stipendija, i to ne samo za one koji su mnogo talentovani, već i za one koji su siromašni, što uglavnom sve opštine rade. Mi smo prepoznali i druge kategorije dece koje zaslužuju podršku. Na primer decu koja su bolesna od hroničnih bolesti, decu sa telesnim invaliditetima, decu iz samohranih porodica, decu bez oba roditelja. Tako da se trudimo da i na taj način podržimo naše najmlađe, i za to izdvajamo mnogo para, imamo čitav sistem podrške koji je jedinstven u Srbiji: besplatan prevoz za sve kategorije stanovništva do većine sela, kojih imamo čak 86 na teritoriji opštine. Od 86 sela, 85 su živa, dok u jednom, nažalost, više nema živih stanovništva.

Kako mislite besplatan prevoz?

- Besplatno se voze svi, ne samo đaci, trudnice ili penzioneri, već svi. To je takođe mera po kojoj smo prepoznati u Srbiji. Generalano se trudimo da uvek ima pozicije u našem budžetu koja će generisati neke nove vrednosti, koja će zadovoljiti neke najosnovnije potrebe građana, ali se trudimo da ispratimo i sve ono što je i društvena nadgradnja kroz sport kulturu i sve ostalo.

Koliki budžet bi za Knjaževac trebao da bude da bi bez napora funkcionisala opština?

- Para nikada dovoljno. Uvek postoji raskorak između želja i mogućnosti svuda u svetu. Uvek bi moglo da se uradi više. Knjaževac je opština koja ima mnogo prirodnih resursa. Uvek bi svaka investicija u novu eksploatciju prirodnih resursa značila puno. Od Stare planine, od mineralnog izvorišta Banjica, od mnoštva prelepih sela... Naravno da bi nam značilo da možemo da ulažemo i više. Sa budžetom od milijardu i 440 miliona dinara, čini mi se, možemo da realizujemo neke ozbiljne investicione aktivnosti. Možemo da zadovoljimo ono što su osnovne potreba građana, bilo da oni žive u gradu ili na selu i da jednostavno funcionišemo dobro. Opština Knjaževac ima stabilne finansije, to je naš imidž. Mi nemamo obaveze prema dobavljačima, prema izvođačima radova. Mi bez ikakvih problema i ikakvih zaduživanja znamo da fukcionišemo jako dobro, zato što smo znali da poređamo prioritete. Sa toliko para koliko imamo smo uvek funkcionisali na takav način da za ono što nam je najvažnije odvojimo sredstva. Za sve ostalo, u šta spada u luksuz, naravno, to se uvek ukidalo. Prioriteti su nam uvek bili naši najmlađi, za našu decu, za naše škole. Za predškolske ustnove je uvek moralo da bude dovoljno para, za ono što generiše nove energije, poput poljoprivrede, i investicija u infrastrukuturu. Toga je uvek morlao da bude, a sve ostalo je moglo da ide i u drugi plan.

Foto: Pink.rs

Šta je sa poljoprivredom na teritoriji opštine knjaževac?

- Po svom programu za razvoj poljoprivrede opština Knjaževac je jedna od vodećih na teritoriji cele Srbije. Naši poljoprivredni programi su uvek bili skoncentrisani na povećanje i na nove obime poljoprivredne proizvodnje. Nas nije zanimalo to ako neko ima dva hektara da mu mi damo novac da ih održava, ili ako neko ima tri krave da dajemo novac da održava te tri krave. Nas je zanimalo da nekome ko ima dva ili tri hektara damo subvencije da ima pet, ako ima 10 krava da ih ima 11-12, ko ima 10 košnica da ih ima 20... Novi obimi poljoprivredne proizvodnje su ono što je bio naš fokus, i rekao bih da smo uspeli u tome. Mi smo za 10 godina subvencionisali blizu 2.000 novih hektara voća na teriotiji opštine Knjaževac. Shvatili smo da naši mladi sugrađani žele da se bave poljoprivredom i da od nje zarađuju ali nisu spremni da joj posvete 365 dana i onda smo shvatili da je voćarstvo jedan komforan vid bavljenja poljoprivrenom koje može da omogući ljudima da rade u fabrici, da budu u gradu, da se školuju, a da se poljoprivredom bave angažujući se možda 30-40 dana u toku godine, koliko voćarstvo zahteva.

- Kada pogledamo naše konkurse, na koje se javlja na stotine naših sugrađana, vidmo jako veliki broj mladih ljudi koji su se opredelili da se bave voćarstvom. To nas raduje i to nam pokazuje da smo kroz naše mere na doborom putu. Tako smo targetirali onu grupu ljudi koja nema dovoljno imanja na selima i za njih je pčelarstvo bilo zanimljivo. Mnogo smo novca uložili prethodnih godina u razne vidove subvencionisanja i pomoći pčelarima. Od subvencionisanja nabavke košnica, do toga da smo među prvima u Srbiji, ako ne i prvi, počeli sa subvencijama za sadnju medonsnog bilja, i onda naši pčelari ne moraju više da svoje košnice u doba ispaše sele od Morave do Dunava, od Dunava do Stare planine, već u svojim pčelinjacima na svojim imanjima sade medonosno bilje, a mi imamo nova stabla, novo bilje, svež i čist vazduh. To je jedna od dobrih mera, po kojima takođe prednjačimo. Mi smo uspeli da upravo naše ljude zaposlimo u njihovim fabrikama, njihove njive su njihove fabrike. Oni te fabrike vole, na njima rade zajedno sa svojim porodicama. Uspeli smo upravo to, da oživimo knjaževačka sela, da vratimo život u knjaževačka sela, da jednostavno omogućimo našim ljudima da rade ono što vole, da budu sami svoje gazde, i da od toga zarađuju sasvim pristojno.

Da li se ljudi koji su otišli vraćaju da ponovo žive u Knjaževac?

- I te kako se ljudi vraćaju. Mi smo shvatili to i ranije, da je proces pražnjena sela ireverzibilan, hvala Bogu, i da ljudi shvataju da ne mogu da žive u Beogradu, i da ni Nemačka ni Austrija nisu obećane zemlje. Najlepše je svakom tamo gde je rođen. Svako može da promeni adresu, može da promeni i ime i prezime, samo ne može da promeni jednu činjenicu, a to je mesto odakle je, mesto gde je rođen, i to vuče ljude natrag. Ako im pružimo dobre uslove za život, infrastrukturno opremljen grad sa dobrim putevima, sa dobrim ulicama, sa dobrim školama, sa dobrim zdravstvenim sistemom, sa mogućnošću da lepo žive i da dobro zarade, sa mogućnošču da se bave sportom, da uživaju u kulturnim predstavama, pa zašto bio onda neko otišao iz jedne prelepe varoši gde je rođen i gde ima svoju kuću da bi bio podstanar u Beogradu, samo zato da bi se zvao Beograđaninom. Postoje primeri da se vraća veliki broj onih koji završavaju svoj radni vek, vraćaju se u kuće koje su mislili da prodaju.

Foto: Pink.rs

A da li imate i onih ljudi koji dolaze u Knjaževac, a nisu iz vaše opštine?

- Takođe nas raduje da imamo ljude koji dolaze u Knjaževac, ljude koji dolaze, a nisu ničim vezani za Knjaževac. Imamo u Kaoni potplaninsko selo podno Stare planine u kojom živi desetak porodica, mladih bračnih parova koji su došli iz Beograda, iz novog Sada i drugih gradova. Čitavo jedno naselje u kome živi dvadesetak porodica koje su se doselile zove se Stara Kaona. To nam pokazuje u kom pravcu treba da planiramo. Ja jesam radio u Beogradu na raznim fukcijama u državi, ali ja sam tamo bio samo gastrabajter. Ja sam Knjaževčanin u Srcu. U Knjaževcu sam živeo, i dok sam radio u Beogradu ja sam tri – četiri puta sedmično dolazio ovde. Ja ne mogu bez svog grada, i to su emocije koje su jače od bilo kojih drugih. Ima primera, vraćaju se mladi ljudi, imamo primere ljudi koji su otišli za SAD pre 10 do 15 godina, verovatno misleći da će tamo da provedu ostatak života, kupovali su nekretnine tamo, rasprodali su ih i vratili se u Knjaževac. Ti ljudi su primeri dobre prakse.

Pa kako se bave svojim primarnim poslom koji su obavljali u inostranstvu, ili u drugim mestima u Srbiji?

- Oni i odavde, iz Knjaževca, zahvaljujući modernim tehnologijama, rade iste poslove u SAD ili u Beogradu, ili bilo gde. Neki od njih rade u IT sektoru. Što bi morali da sede u Beogradu i plaćaju skupe kirije. Oni su prodali tamo nekretnine, a ovde za male pare kupili lepe kuće. Otvorena komunikacija sa građanima je prioritet i glavna stvar da bi sve dobro funckonisalo. Mi se trudimo da čujemo stvarno sve ono šta građani misle. I kad nas grde, i kad nas kritikuju, i kad nas hvale. To je dobro, jer čujemo šta treba da ispravimo. Čujemo šta ne valja pa zajedno radimo na tome sa njima da ispravimo stvari.

Koliko je zastupljena proizvodnja grožđa u Knjaževcu?

- Knjaževac je oduvek bio kraj koji je poznat po vinogradima i po kvalitetnom grožđu. Bio je vinogradarski kraj, nažalost ne i vinarski. Poslednjih 10 godina je Knjaževac počeo da napreduje i da se promoviše kao vinarski region. Naši vinogradari su počeli da se uče da prave dobra vina, rekao bih da su i subvencije države, i edukacija, i pojave prvih nekih vinarija u opštini Knjaževac mnogo doprinele tome da se naši ljudi jednostavno nauče da prave dobra vina od dobrog grožđa. Mi smo prvi region koji je zaštitio geografsko poreklo po novim EU standardima u Srbiji, posle je to uradila i Opština Negotin. Knjaževačko vino se odlikuje po tome da je blago i umereno. Naša klima je specifična, imamo tople dane i hladne noći, i to daje doprinos da grožđe ima blagu aromu i dosta šećera, dok hladne noći doprinose tome da se sve to šta grozd skupi u toku dana sačuva u toku noći. Tako da je knjaževačko vinogorje potpuno specifično, i imamo jako dobre vinarije. Jedna od poznatijih je vinarija Jović, zatim Džervin koji ponovo radi posle toliko godina, zatim vinarija Todorović koju je osnovao čovek koji je iz Pariza došao, i na desetinama hektara koja je kupio uzgaja organski sertifikovana vina. Tu je i čitav niz malih proizvođača vina, koji počinju da razmišljaju da registruju svoje podrume, da izađu na tržište, da shvate da imaju jedan kavalitetan proizvod. Gajimo velike ambicije kada je u pitanju vinarstvo i vinogradarstvo.

Foto: Pink.rs

Čini se i da je država spremna da investira u razvoj vinarstva i vinogradarstva?

- Naša grožđa su stvarno izvanredna. Proizvodnja vina zahteva značajne investicije, i tu je bitna pomoć države. Predsendikova inicijativa je više nego korisna, jer upravo te njegov poruke ohrabruju ljude da počnu da poizvode vino. Nekada se naše grožđe vozilo svuda, i od njega su neki ljudi zarađivali, dok su naši ljudi budzašto prodavali grožđe. Sada kada proizvedu vino oni nadoknađuju taj dodatni trošak, zarađuju bolje i žive bolje. Mi smo kao opština zajedno sa opštinom Negotin imali promociju naših vinarija i naših vina upravo u Briselu. Regija Baden-Vitenberg je bila domaćin te promocije. Tu je bio veliki broj predstavnika i političke elite iz Brisela. Bilo je par stotina gostiju koji su degustirlai knjaževačka i negotinska vina. Ja sam bio potpuno zbunjen pozitivnim reakcijama ljudi koji imaju priliku da piju španska, italijanska, francuska i druga najkvalitetnija vina na svetu. To je i te kako ohrabrujuće za nas i dalji razvoj vina. Naše authtone sorte, poput vranca su izazavale veliko oduševljenje. Najviše su se zadržavali na štandu gde se nalazio vranac. Moje skromno mišljenje je da tim nekim autohtonim sortama vina kao što je italijanika, kao što je prokupac, vranac, bagrina mi možemo da napravimo veliki pomak i prodor na tržište.

Šta je sa turističkim potencijalima Knjaževca?

- Za razliku od drugih opština u Srbiji, kada je u pitanju turizam, mi imamo jednu komparativnu prednost, a to su prirodni resursi. Na teritoriji opštine Knjaževac se nalazi najpotentniji deo Stare planine. Njen najbolji deo za razvoj planinskog turizma je na našoj opštini. Imamo skromno, ali atraktivno skijalište, imamo nekoliko smeštajnih objekata, prelp hotel ’Stara planina’. Ono šta je jako lepo videti je da je potpuno eksplodirao turizam u podplaninskim selima. Vraćaju se unuci onih koji su nekada tu živeli i na svojim dedovskim imanjima prave pansione, kafane, konake, razne smeštajne jedinice i od toga žive. Zadovoljstvo je videti da do juče razrušena sela sada eksplodiraju od razvoja. Tamo imamo blizu 2.000 kreveta, a do pre 15 godina tamo niste mogli da sretnete nikoga.

Koliko ljudi mogu da zarade od turizma?

- Ljudi od toga mogu da zarade mnogo, pošto turistička sezona kod nas traje 12 meseci. Ako je koronavirus učinio išta dobro to je što je naterao naše građane da upoznaju Srbiju. Zadovoljstvo je kada vidimo komentare ljudi, i to nas takođe ohrabruje da ulažemo i dalje u turizam. Najviše nam dolaze ljudi iz Bugarske koji zaobilaze sve planine koje imaju i dolaze da skijaju kod nas. Ono što je drugi prirodni resurs koji ćemo tek početi da eksploatišemo nadam se uz pomoć države u narednom periodu je termominerlano izvorište Banjica. To je izvorište koje se nalazi nadomak Knjaževca i imamo toplu vodu od 28 stepeni. Iz nje punimo knjaževački bazen... Tokom leta taj kompleks svakodnevno posećuje gotovo 2.000 kupača kada radi bazen. Wellness spa centar koji će to isto omogućiti našim posetiocima i tokom hladnih meseci. Za taj projekat smo spremili svu projektnu, tehničku i plansku dokumentaciju, oprmeili infrastrukturim čitav lokalitet koji nije mali i nudimo ga investitorima za izgradnju hotela, zdravstvenih i ostlaih sadržaja od kojih će oni moći da zarađuju, a što će nama omogućiti da razvijamo terme poput onih kakve su u Mađarskoj, Sloveniji i drugde. Ako gostu koji je u Knjaževcu omogućimo da tokom dana skija na planini, a da se uveče opušta u toploj banjskoj vodi, pružili smo im vrhunski ugođaj, jer toga gotov da nema nigde.

Foto: Pink.rs

Da li se u Knjaževcu radi na očuvnaju i rekonstrukciji rimskih lokaliteta, pošto znamo da se ovde nekada nalazio rimski grad?

- Ovde se nalazio rimski grad, u selu Rava koje je centar našeg vinogorja i lepog voća u dolini Timoka. Tu se nalaze kulturno-istorijsku spomenici kojima pridajemo posebnu pažnju, godinama se objavljuju naučno-istraživački radovi, ekipe arheologa kako iz Srbije, tako i iz inostranstva su stalno na terenu i tek će se čuti za Timacum minus kao što se zna i za Romulijanu, Viminacijum i Medijanu.

A sportski turizam?

- I u delu sportskog turizma možemo da se pozicioniramo vrlo visoko što nam je i cilj, i sve to možemo da upakujemo u jedna lep i kavlaitetan turistički proizvod. Naravno, svaka opština u Srbiji je samo kockica u mozaiku turističke ponude Srbije, ne treba da gledamo zasebno to nikako. Kada se pogleda čitava slika Timočke krajine, od Sokobanje, preko Stare planine pa do Rtnja i Dunava, onda vidimo da je to jedan kvlaitetan turistički proizvod sa mnogo kulturno-istorijskih spomenika, prirode, dobrih vinarija, lepih manifestacija; od sokobanjske ’Prve harmonike’, Zaječarkse gitarijade, Mokranjčevih dana. Sve to može da bude izuzetno atraktivno, ali da bi to profukncionisalo trebalo je da prođu vekovi i vekovi da bi oni koji vode našu državu prpeoznali taj potencijal koji u savremnom svetu podrazumeva razgrantu mrežu saobraćajnica.

Zbog čega se toliko čekalo na izgradnju saobraćajnica? Da li je novac problem ili možda nemarnost?

- Uvek je prvo bila nemarnost, kao i nezainteresovanost onih koji su vodili državu da učine napor i da dođu u Timočku krajinu. Moram da kažem da je predsednik Vučić u jednom malom Knjaževcu bio dva puta za godinu dana. To govori u prilog tome da kada dođe ovde i kada vidi situaciju on onda i reaguje. U Zaječaru je bio nekoliko puta, već u Negotinu, Kladovu više puta. To sve govori o njegovoj posvećenosti poslu. Prvi put na čelu države imamo nekoga ko prepoznaje Timočku krajinu kao jedan deo države. I sve saobraćajnice koje su urađene u Knjaževcu, prokrvile su Timočku krajinu. Primakli smo se i Koridoru 10 i Beogradu i Niškom aerodromu, i to nas čini atraktivnijim za investitore, razvoj turizma i, ono što je najvažnije, opstanak ljudi ovde. Više nam ne treba četiri sata do Beograda, već smo tamo za dva sata.

Kako narod gleda na infrastrukturne projekte? Da li traže izgradnju puteva?

- Naravno da traže, jer kako država napreduje, tako neke stvari postaju normalne i podrazumevaju se. Sada ljudima nije kao pre 15-20 godina i asfalt u selu nije nešto čemu će se previše radovati, jer je normalno da ga ima. Isto je sa dobrom rasvetom, kvalitetnom vodom za piće, sve to je normalno. Ljudi počinju da razmišljaju o ekologiji, o nekim drugim stvarima, i to je normalna stvar. Knjaževac je veliki – površine blizu 1.200 kilometara kvadratnih i blizu 300 kilometara lokalne putne mreže. Naravno da nije idealno svuda, naravno da nam treba nekoliko godišnjih budžeta samo za saobraćajnice i ne bismo mogli da ih uradimo za četiri-pet godina. Ali, zaista je situacija iz godine u godinu sa našim lokalnim putevima sve bolja i bolja.

Da li ste vi zadovoljni?

- Ja lično nikada nisam zadovoljan i uvek mislim da smo mogli da radimo bolje i da je bilo prostora da se neke stvari urade na možda drugačiji, efikasniji način. To je nešto što nas tera napred. Kada čovek na vrhu nekog sistema počne da bude zadovoljan samim sobom, onda treba da ide sa tog mesta.

Foto: Pink.rs

Šta građani najviše traže kada dođu u opštinu?

- Potpuno se menjaju teme, ranije je od 10 građana sa kojima smo razgovarali njih devet tražilo posao. Sada imamo situaciju da se zbog posla obrati jedan od 10. Otvorio se veliki broj radnih mesta, nezaposlenost je smanjena od 4.300 na 1.500. Povećala se i zaposlenost, a samo u 2020. otvorili smo tri nove fabrike. Dakle, nazaposlenost više nije glavna tema. Infrastrukturni problemi su nešto što naše građane muči, a ostalo su sve vrlo konstruktivne teme. Ljudi, čini mi se, nisu više toliko egzistencijalno ugroženi kao nekad, jer su sa otvaranjem novih radnih mesta svi oni koji su hteli da rade, našli zaposlenje i način da sami sebe izdržavaju.

Imali ste sastanak sa predstavnicima stanara oko renoviranja zgrada.

- Knjaževac je mali grad, ali ima oko 70 stambenih zgrada i, bez obzira na to što su stanari vlasnici svojih stanova i zgrada, svesni smo da su te zgrade pravljene pre 40-50 godina, da su dotrajale, da su vrlo često potrebne velike investicije u te objekte, da neretko prokišnjavaju, pa čak je zbog toga u nekima isključena i električna energija zbog bezbednosti. Počeli smo da razgovaramo sa stanarima, da identifikujemo probelme i da ih zajedno rešavamo. Već su u toku radovi na sanaciji ravnih krovova u dve stambene zgrade, a nastavićemo čim nam vremenski uslovi dozvole. Ovo su zaista veliki problemi, a prepustiti ljude sebi samima i čekati da oni sami skupe novac, to nije moguće. Država je to prepoznala kao problem, i sa novim zakonskim rešenjima omogućila je intervenciju iz javnih izvora finansiranja.

Foto: Pink.rs

Koja su očekivanja za 2022. godinu?

- Od naredne godine očekujemo mnogo. Očekujemo pre svega da koronavirus nestane i da se ova pandemija završi. To čeka ceo svet. Ono što mi u Knjaževcu planiramo za 2022. godinu, to je intenzivni razvoj upravo banjskog turizma.

Hoće li izbori usporiti planove?

- Znajući kako funkcioniše naš predsednik, siguran sam da ništa neće biti usporeno. Rad i rezultati su na prvom mestu, kampanja uvek ide u prvi plan i za nekoga ko se ozbiljno bavi svojim poslom, kampanja nije ni potrebna. Rezultati se vide, a ako neko u četvorogodišnjem mandatu čeka zadnjih 30 dana da vodi kampanju, od toga nema ništa. Radimo zaista od izbora do izbora, bez obzira u kojoj smo fazi, i rekao bih da kod nas izbori neće napraviti nikakvu pometnju. Mi ćemo zaista intenzivno raditi na razvoju banjskog turizma, to nam je glavni prioritet za 2022. Radovi na objektu Wellness spa centra, koji sam najavio malopre, počinju za neki dan. Ugovor je potpisan i treba da izvođača radova uvedemo u posao. Zatim planiramo izgradnju akva parka u samom kompleksu bazena, a koji će povećati atraktivnost i dati nove sadržaje. Ovo će s jedne strane omogućiti veći broj posetilaca na samom kompleksu, a s druge strane zaintrigiraće investicionu javnost da dođe i ulaže u izgradnju hotela i smeštajnih kapaciteta. Takođe bavimo se istražnim radovima kako bismo utvrdili na već egzaktno dokazanom bunaru, na 300 metara dubine, koja je temperatura vode. Ako je i ova topla ili toplija od one kojom snabdevamo knjaževački bazen, onda smo na dobrom putu da ozbiljno razvijamo i banjski turizam. Dakle, naš prioritet u 2022. godini je banjski turizam.

Pretpostavljam i da nastavljate sa ulaganjima u poljoprivredu?

- Pored toga nastavljamo sa intenzivnim subvencijama u poljoprivrednu proizvodnju, infrastrukturno uređenje, mnogo sredstava odvojićemo za uređenje prvog prstena sela oko grada, gde spremamo plansku dokumentaciju, a zatim i projektno-tehničku za kanalizacione mreže. U dva sela smo već i predvideli izgradnju kanalizacionih mreža, u jednom krećemo iz početka, a u drugom smo na drugoj fazi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U nekoliko sela radimo sisteme za vodosnabdevanje, nastavljamo sa sređivanjem seoskih domova. Jako važan projekat koji ćemo započeti u 2022. godini je izgradnja gondole od planinskog sela Ćuštica do Jabučkog ravništa. Na ovaj način ćemo potplaninska sela učiniti još atraktivnijim za turiste, a smanjićemo i investicioni pritisak na vrh planine.

Foto: Pink.rs

- Važan projekat je i sistem za vodosnabdevanje svih potplaninskih sela, da i to rešimo na održivi način jer su se povećale potrebe. Više od 2.000 kreveta postoje tamo i postojeći izvori vodosnabdevanja nisu dovoljni. Dakle, u 2022. godini očekujemo dosta toga, kontinuirano radimo sa državom i imamo veliku pomoć od strane svih ministarstava, tako da zajedno možemo učiniti da Knjaževac napravi ozbiljan iskorak unapred. Knjaževac je poznat po svojim servisnim uslugama: javni prevoz je besplatan za sve kategorije stanovnika, i po ovome smo bili prvi u Srbiji još davne 2015. godine. Ovo smo uveli upravo zato da bismo oživeli knjaževačka sela. Organizovati besplatan prevoz nije nimalo jeftino, a organizovati dopremanje namirnica. socijalne i zdravtsvene zaštite do najudaljenijih sela je jako komplikovano. Zato, kada građani imaju besplatan prevoz, mogu da dođu do bolnice, apoteke, pijace, prodavnice, do svoje dece, a deca deca mogu besplatno da odu kod svojih roditelja, da se bave poljoprivredom, da pomognu, i to je mera koja je oživela knjaževačka sela.

- Takođe, užina za sve osnovce je besplatna i ovo je još jedna od mera kojom se ponosimo. Nismo hteli da delimo našu decu na one koji imaju da za veliki odmor kupe užinu i na one koji nemaju - hrana je besplatna za sve. Besplatna je i pripremna nastava za sve osmake za upis u srednje škole, i za sve maturante za upis na fakultete. Besplatni su kursevi engleskog jezika za sve nezaposlene, kao i časovi italijanskog jezika, informatike, a to im poboljšava šanse da nađu zaposlenje ili da ono bude još kvalitetnije. Imamo stipendije za veliki broj naših đaka i studenata, i trudimo se da sa novcem koji imamo funkcionišemo odgovorno i investiramo u dalji razvoj, a da sa druge strane ne zaboravimo i sve one kojima je neophodna pomoć opštinskog budžeta. Naša vrata su uvek otvorena i ključ je u dobroj komunikaciji sa ljudima.

Foto: Pink.rs

Autor: P.J.

#Milan Đokić