AKTUELNO

Valentin Incko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nametnuo je dopune u Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovečnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom kazniće se kaznom zatvora od šest meseci do pet godina, navedeno je u današnjoj odluci visokog predstavnika Valentina Incka.

Naime, Valentin Incko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nametnuo je dopune u Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Tekst izmena Krivičnog zakona koje je nametnuo Incko sada glasi:

U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine u članku 145a, iza stavka (1), dodaju se nove stavke od (2) do (6), koje glase:

“(2) Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, veroispovest, poreklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja kazneno delo iz stavka (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od tri meseca do tri godine, prenosi Srpskainfo.

3) Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovečnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. avgusta 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmereno je protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, veroispovest, poreklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmerenu protiv takve grupe osoba ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest meseci do pet godina.

(4) Ko kazneno delo iz stavka (1) do (3) ovog članka obavi tako da javnosti učini dostupnim ili joj distribuira letke, slike ili druge materijale, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.

(5) Ako je kazneno delo iz stavka (1) do (3) ovog članka počinjeno na način kojim se može poremetiti javni red i mir ili je preteće, zlostavljajuće ili uvredljivo, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje tri godine.

(6) Ko dodeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovečnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mesto, ili slično, ili registruje naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovečnosti ili ratni zločin, ili bilo na koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovečnosti ili ratni zločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.”

Stavka (2), koji postaje stavka (7), menja se i glasi: “(7) Počinitelj kaznenog dela iz stavke (1) do (4) ovog članka koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem budžeta, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.”

Obrazloženje odluke

– Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnom provođenju Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnom provođenju Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to oceni neophodnim, u pronalaženju rešenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnim provođenjem – kaže Inzko.

Pozivajući se na stavku XI.2 Zaključaka Saveta za provođenja mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Savet za provedbza provođenje mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da upotrebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnom provođenju Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rešenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (u skladu s tačkom (c) ove stavke) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Podsećajući takođe da je Savet bezbjednosti Ujedinjenih nacija u više navrata potvrdilo svojim rezolucijama donesenim na temelju poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija da uloga Visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji glede provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje “ovlaštenje za donošenje obvezujućih odluka kada oceni da je to neophodno o pitanjima koja je Savet za provođenje mira razmatralo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;

Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Saveta donesenu u jun 2015. godine, u kojoj je ovaj odbor potvrdio da se genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločini protiv čovečnosti počinjeni u toku sukoba u Bosni i Hercegovini ne smeju zaboraviti ili poricati;

Napominjući da se u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine, koja čini sastavni deo Opšteg okvirnog sporazuma za mir, izražava odlučnost “da se osigura puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava;“

Prisećajući se da je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija u Rezoluciji 808 (1993), kojom je uspostavljen Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, iskazalo svoju uverenost da je potrebno uspostaviti poseban sud za procesuiranje osoba koje su počinile masovna ubistvai “etničko čišćenje” te da će takva procesuiranja doprineti obnovi i održavanju mira;

Pozivajući se na pravomoćne presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, pravomoćne presude Odela za ratne zločine, piše Klix.

#Valentin Incko