AKTUELNO

Beograd i Hercegovina. Zvezdara i selo Duži pored istoimenog manastira, a u neposrednoj blizini Trebinja. Čule Bokser i poslanik Čukvas. Osoba sa kojom su voleli da razgovaraju akademik Nikola Milošević, književnik Danko Popović, pesnik Slobodan Rakitić, dr Miša Đurković, ali i prijatelji sa kojima je odrastao, Kodžak, Oki, Pera Bujda, u okruženju sportskog centra Olimp.

Redovni posetilac novotalasnih žurki sa svojim kumom Dodom Savićem i Rakom (jednim od bubnjara EKV), ali i kafanski boem uz zvuke violine svog komšije Tome Šišića.

Sve te, samo naizgled protivurečnosti, našle su se u jednom čoveku, Đorđu Čukvasu. S tim što su se one u njemu stapale i činile potpuno prirodnu vertikalu, gde su patrijarhalna hercegovačka baština i urbani život sa beogradskih ulica stvarale jedinstvenu identitetsku celinu. Samo od njega ste mogli da čujete priče kako je upoznao osobu kojoj je Džoni Štulić posvetio svoju pesmu Gracija, ali i trivije o njegovim poznanstvima i susretima sa potonjim najvećim zvezdama srpske estrade, ozbiljnim uličnim momcima, umetnicima, političarima i intelektualcima.

On sam bio je čovek stare škole ili pravog kova. Živeo je u skladu sa svojim uverenjima i principima. I oko toga nikada nije hteo da pravi kompromise, ali je uvek bio spreman da plati punu cenu, ma kolika ona bila, za svaki izbor u životu koji je napravio. Držao je do časti, date reči, porodice, kumstva, prijateljstva. Nikada nije pristajao da nešto radi, a da nije bio uveren u ispravnost toga što čini. Bio je model tradicionalnog Srbina, oplemenjen najboljim dometima epohe u kojoj je živeo i kulturnog ambijenta u kojem je stasavao. Ličnost žive naracije, postojan, temeljan i zarazne energije, koji je sve ljude u svom okruženju podsticao da budu bolji nego što jesu, a svojim primerom im pokazivao da je to moguće i dostižno. Hrabar, ali nikada agresivan, staložen, odgovoran i odlučan. Ako bi vas okolnosti suočile sa izazovima kakvima niste dorasli, on bi bio osoba koju bi ste izabrali da uz vas ostane i u najmračnijem času. Kao da je jedan od neotkrivenih heroja srpske epske poezije ili vestern filmova. Takav mu je bio pogled na svet i život.

Đorđe je bio jedan od osnivača opozicije u Srbiji. U svoj ideal otadžbine, oslobođene svih zabluda i loših nasleđa iz prošlosti, koja treba da se uspravi te ponovo postane svetionik slobode, snage i uticaja koji sija daleko, uložio je čitavog sebe i svu svoju egzistenciju. Nikada to nije ni pomislio da naplati i kapitalizuje, kada je bio u mogućnosti, jer je smatrao nepristojnim. Svoje rodoljublje doživljavao je kao stvar kućnog vaspitanja, a ne bilo kakvom ideologijom ili političkim stavom. Privržen je bio konzervativnom pogledu na svet, preduzetničkom duhu i značaju konkurencije u svim aspektima društvenog života.

Biran je više puta za odbornika u matičnoj opštini. U dva mandata je obavljao dužnost narodnog poslanika u skupštini Srbije. Takođe, bio je i odbornik u Skupštini Beograda. Godinama je bio na značajnim funkcijama u Demokratskoj stranci Srbije. Jedan je od ljudi, bez čijeg rada na terenu, te motivaciji, artikulaciji i mobilizaciji, u tom trenutku većinskog broja grđana, promene iz 2000., bi bile nezamislive. Jedan je od temelja, na kojima je u period 1998-2003, DSS izrasla od stranke koja je malo iznad cenzusa, do najjače stranke u zemlji.

Imao je izraženu političku inteligenciju i intuiciju, umeo je da prepozna procese, kao i da nasluti koje strukture i ličnosti imaju pobedničkog potencijala. Još 1993. godine je tvrdio da jedino Vojislav Koštunica ima kapaciteta, neophodnih da bi se dobila tadašnja vlast, što se pokazalo kao potpuno tačno. I ako je vremenom zbog političkih neslaganja, napustio njegovu stranku, poštovanje i uvažavanje, prema njemu lično, nikada nije nestalo. Još jedno Čukvasovo predviđanje se ostvarilo. Pošto je kao aktivista DSS, često išao u CG, kao vid saradnje koju je ta partija imala sa Srpskom narodnom strankom, tada tek izdvojenom iz Narodne stranke zbog njene saradnje sa DPS, još tokom 1998., govorio je kako ona ima mnogo veću perspektivu, nego što joj to tadašnji rejting pokazuje, kao i da u okviru nje, postoji jedan mlađi čovek sa ozbiljnim liderskim predispozicijama. Taj mladi čovek je bio Andrija Mandić.

Znao je da radi i sarađuje sa ljudima. Umeo je da svakome pronađe mesto u organizacionoj strukturi, gde bi se istakli kvaliteti pojedinca, a nedostatci prikrili. Bio je vrhunski motivator, znao je kako ljude da pokrene na aktivizam. Jedan je od retkih ličnosti na našoj političkoj sceni o kojem su sve najbolje govorili i suparnici. Razlog tome je, što je Đorđe, pre svega bio dobar čovek, koji nikada nije dopuštao da mu politički protivnici postanu i lični neprijatelji. Pre više od deceniju, povukao se iz javne arene u jednu vrstu samoizolacije ili unutrašnje emigracije, ali i dalje spreman da prenosi svoje bogato znanje i iskustvo, svakom dobronamernom, koje imao želje za praktičnim savetima iz sveta politike.

Svi mi, koji smo imali tu sreću, da nam Čukvas svojim prisustvom obogati živote, znamo koliko je bio odan i lojalan prijatelj, spreman na svaki ličan rizik i žrtvu, kako bi nam pomogao kada je to trebalo.

Iza sebe je ostavio one na koje je bio najponosniji, njegovu najvažniju podršku i oslonac kroz sve životne oluje, suprugu Gordanu i kći Nataliju.

Vječnaja pamjat!

Autor:

#ĐORĐE ČUKVAS