AKTUELNO

Strahovi uzrokovani pandemijom su sasvim razumljivi. Te strahove često može uvećati usamljenost. A usamljenost, kao u začaranom krugu, uvećava pandemija.

Nemogućnost da se pronađe emotivni partner, za mnoge problem i u "normalnim" okolnostima, tokom poslednjih godinu dana postala je još veći izazov.

Sa dolaskom koronavirusa dodatno smo se "otuđili" jedni od drugih. Virus nas je sprečio u tome da se družimo, izlazimo, stičemo nova prijateljstva, da pronađemo srodnu dušu, uživamo u malim stvarima ili se radujemo.

Foto: Unsplash.com

Ispovest mladića iz Beograda:

Momak sam od 29 godina a do sada uopšte nisam imao emotivnu vezu niti sam išta pokušavao. Parališe me strah od neuspeha, ali istovremeno i pitanje jesam li ja dovoljno vredan da budem nečiji dečko. Na mene izuzetno utiče i potencijalna osuda društva jer oni ne razumeju takvu vrstu problema. Više sam konformista nego što preduzimam nešto i umrežavam se sa ljudima - objašnjava on.
Selektivan sam u izboru saveta i one koji mi ne idu na ruku olako odbacujem što je u startu pogrešno. Imam tek mali broj ljudi sa kojima se često družim isključivo izlazeći na kafu. Fatalista sam, inertan, nestrpljiv i sebičan. Pričam ovo kako bih dočarao zbog čega nisam ostvario tu želju. Ponekad me taj bol toliko guši da ga i fizički osećam. A samo hoću da osetim tu emociju sa svojom partnerkom i zajedno delimo ono što nas muči. Ne znam kako da motivišem sebe bez obzira na sve predrasude ili stereotipe koji okružuju moj slučaj. To me nekada i odvlači od pokušavanja. Smatram kako bih, ukoliko izgradim samopouzdanje i samopoštovanje, uspeo u svojoj nameri da nekoj devojci pružim ljubav i sve ono što zaslužuje. Nadam se da će moja poruka doći do onih ljudi koji se pronađu u mojoj priči i da nisam jedini ovakav slučaj - navodi mladić.