AKTUELNO

Srpska pravoslavna crkva i vernici na današnji dan, 25. oktobar, slave Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika.

Tarah je rodom iz Кlavdiopolja u Siriji, Prov iz Side Pamfilijske, a Andronik – sin znamenitog efeskog građanina. Mučeni su sva trojica zajedno od antipata Numerija Maksima u vreme cara Dioklecijana. Tarahu je bilo 65 godina u vreme mučenja. Кada ga je antipat tri puta upitao za ime, on je sva tri puta odgovorio "hrišćanin".

Najpre su ih tukli štapovima, pa su ih krvave i ranjave bacili u tamnicu. Kada je antipat savetovao Prova da se odrekne Hrista obećavajući mu počasti od cara i svoje prijateljstvo, odgovori Prov sveti: "Niti careve počasti hoću; niti tvoje prijateljstvo želim". A kada je pretio svetom Androniku još većim telesnim mukama, odgovori mladi mučenik Hristov: "Telo moje pred tobom je, čini što hoćeš". Posle dugotrajnih mučenja po raznim mestima ova tri sveta mučenika bili su bačeni u pozorištu pred zverove. Pre njih neke druge osuđenike u istom pozorištu rastrgle su zveri. Ali zveri nisu htele da diraju svetitelje, nego su im se i medved i lavica ljuta umiljavali. Videći to, mnogi su poverovali u Hrista Boga i vikali su na antipata. Besan od ljutine i ljući od zverova, antipat naredi vojnicima, koji su ušli i mačevima isekli Hristove vojnike na komade. Tela im ostaše pomešana sa mrtvim telima ostalih osuđenika.

Trojica hrišćana, Makarije, Feliks i Verije, koji su prisustvovali ubistvu svetih mučenika, došli su te noći da uzmu tela njihova. Ali, kako su tela bila pomešana, a noć beše vrlo tamna, oni se u nedoumici kako da raspoznaju tela mučenika, pomoliše Bogu, i na jedanput pojaviše se tri sveće nad telima svetiteljskim. I tako oni ih uzeše i česno sahraniše.

I kao što su sveće gorele u mraku rasterujući tamu tako, veruje naš narod, i ovi sveci brinu o svim vernicima u mračnim noćima i osvetljavaju im put.

Zbog toga, ko se god na današnji dan nađe u tami i neprilici treba da zamoli za pomoć mučenike Taraha, Prova i Andronika i ona će doći.

Beseda o večernjem plaču i jutarnjoj radosti

Bog kara, i Bog veseli. Jedna pokajna pomisao već ublažava gnev Božji. Jer se Bog ne gnevi na ljude kao što se neprijatelj gnevi, nego kao otac na svoju decu. Njegov je gnev trenutan, Njegova milost beskonačna. Ako večerom pokara, jutrom već obraduje. Da bi Ga ljudi poznali i u karanju i u milovanju.

Večerom se useljava plač, a jutrom radost. Još ove reči znače, da je noć za plač, molitvu i pokajanje, i bogorazmišljanje. Naročito je noć za pokajanje, a pravog pokajanja nema bez plača. Čovek noću nesmetano misli o delima svojim, o rečima i mislima svojim, i kaje se za sve što učini protiv zakona Božjeg.

Ako čovek noću pokajnički plače, danju će se radovati, radovaće se kao novorođeni, kao okupani, kao olakšani od bremena greha. Ako li pak noć provodi u grehu i bezumnom veselju, osvanuće mu dan žalostan i plačevan.

O Gospode Isuse, Spasitelju, i Učitelju naš, karaj nas, no oprosti nam; šibaj nas, no spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

#Svetac