AKTUELNO

Šta radite kada vam se desi nešto loše, neki stresan događaj?

Šta radite kada vas šef iskritikuje, kada vam kolega „uvali“ da radite i nešto što je njegov posao, kada vas prijateljica razočara, kada se posvađate sa suprugom po stoti put oko iste teme, kada dete dobije jedan na pismenom zadatku, kada vas frizerka ošiša onako kako niste hteli, kada…? Da li ste nekada zaista dobro razmislili o tome šta vi u tim situacijama radite, a šta bi bilo dobro da uradite?

Šta vas sprečava da uradite to što treba, već stalno radite po starom?Metaprogram – reakcija na stres - pokazuje kako osoba reaguje u uobičajenim, normalnim stresnim situacijama. 

Postoje tri načina 

1. „emocije“ – ovi ljudi su 

2. „izbor“ – emocije im se uzburkaju, ali mogu da ih kontrolišu; 

3. „razmišljanje“ – nema emocija, ostaju hladne glave. 

Ovaj metaprogram možete prepoznati kada osobi kažete: „Pričajte mi o situaciji koja Vam predstavlja problem“.

Različiti ljudi će vam dati veoma različite odgovore, govoriće o vrlo različitim situacijama. Neko će se teško odlučiti o čemu da vam priča jer mu je život prepun stresova, svakog dana mu se nešto strašno dešava, a neko ne može ničega da se seti, svašta mu se dešava, ali ništa od toga nije stresno, sve se može rešiti.

Da zamislimo da dete dođe kući iz škole i saopšti roditelju da je dobilo jedan na pismenom.

Neko će reći: „Kada mi je rekao za jedinicu, pao mi je mrak na oči, samo što se nisam onesvestila. Plašim se šta će biti sa njim, jedinica po jedinica, dokle će da stigne. U školu ne smem ni da odem od sramote. Samo mi je još ova muka falila. I onako ne znam šta da radim od života, još mi i on kida džigericu. Pritisak mi je skočio, celu noć nisam spavala. Razočarao me je, mnogo sam povređena, ljuta i obeshrabrena. Da se smirim? Hoću, a kako, kako da se smirim kad mi svaki dan kida živce?

Neki drugi roditelj će reći: „Stvarno sam se iznervirala kad je dobio jedan. Govorila sam mu da treba da uči, ali nije vredelo, izgleda da je morao da lupi glavom o zid. Baš sam se iznervirala, a onda sam rekla sebi: „Dosta, nećeš ti da se nerviraš, nisi ti dobila jedan“. Sada ćemo nešto da menjamo. Nema više računara, nema izlazaka napolje kada on poželi, sve ćemo da ukinemo, a učiće redovno. Kad u knjižici budem videla dobre ocene, razgovaraćemo o tome šta dalje?“

Foto: Promo

Neki treći roditelj će reći: „Dobio je jedan. Normalno da je dobio jedan kada nije ni učio. Svaka jedinica može da se popravi. Sada će više da uči, a manje da se zabavlja. Sada igramo po mojim pravilima. Preslišavaću ga svakog dana, redovno ići u školu da proverim ocene, pa da vidimo dokle ćemo stići“.

„EMOCIJE“

Ovi ljudi na umerene nivoe stresa reaguju snažnim emocijama. Emocije ih preplave i dugo ostaju u njima, ne mogu da se otrgnu. Sa visoko stresnim situacijama se teško nose. Teško podnose odbijanje.Timski rad im ne odgovara jer ih drugi teško podnose, ljudi ne mogu da podnesu toliki intenzitet i toliku učestalost njihovih emocija. Čini se da oni stalno od komarca prave magarca. U ekstremnim slučajevima svaki stres je ravan smaku sveta. Često su kreativni.Kako ćete ih prepoznati: Govore o svojim osećanjima, o onome što se u njima dešava. Dok govore o tom stresnom događaju njih osećanja obuzimaju i preplavljuju i imate utisak da ponovo doživljavaju taj događaj.Kako ih motivisati: Da biste ih motivisali treba da im pokrenete emocije. Na akciju ih podstiču reči kao što su – uzbuđenje, oduševljenje, zanos.

„IZBOR“

Ovi ljudi na umerene nivoe stresa imaju emocionalan odgovor, doživljavaju određena osećanja, svesni su tih svojih osećanja i mogu da ih kontrolišu. Mogu da izaberu da li će se iz osećanja vratiti u racionalna stanja ili će ostati u emocijama. Mogu da odaberu da li će da saosećaju sa svojim sagovornikom ili ne.Oni su u kontaktu sa svojim osećanjima, ali ih drže pod kontrolom.Ovaj način reagovanja im omogućuje da razumeju emocionalne reakcije drugih ljudi, da saosećaju sa njima, ali da u isto vreme nisu prepušteni na milost i nemilost svojim neželjenim osećanjima. Oni upravljaju osećanjima, a ne osećanja njima.Kako ćete ih prepoznati: Oni govore o onome što osećaju i o onome što misle u toj situaciji. Pričaju o svojim osećanjima, a i o tome kako su iz njih izašli i rešili situaciju.Kako ih motivisati: Njih motivišu i emocije i racionalna objašnjenja, pa im treba skrenuti pažnju na oboje – kako će vaš predlog uticati na njihova osećanja, ali i činjenice koje potkrepljuju vaše stanovište.

„RAZMIŠLJANJE“

Umerene stresne situacije kod ovih ljudi ne izazivaju emocije, oni im pristupaju racionalno, analitično, razlažu problem na sitnije delove i rešavaju ga. Nema panike, nema straha, nema uzbuđenja.Hladne glave rešavaju problem. Problem može da bude to da oni često uopšte nisu svesni ni težine situacije niti emocionalnog stanja sagovornika.Empatija im nije jača strana i ljudi ih doživljavaju kao hladne i distancirane. U kritičnim situacijama su izuzetno korisni. Mogu da donesu nepopularne odluke ako je potrebno.Kako ćete ih prepoznati: Kada govore o stresnom događaju, oni ga analiziraju, navode činjenice bez ikakvih emocija. Ono što čujete su podaci, podaci i podaci.Kako ih motivisati: Motivišu ih činjenice i logika. Predstavite im činjenice, čistu realnost, podatke.

#Stres

#Zdravlje