AKTUELNO

Goran Vesić objavio je novi autorski tekst za Politiku koji prenosimo u celosti:

Nedavno je objavljena fotografija američkog aviona iz Drugog svetskog rata, marke ”Kertis P40”, serijski broj 4113990, koji leti iznad Velike Britanije ofarban u boje ratnog vazduhoplovstva Koumintanga Čang Kaj Šeka.

Ova letilica, danas deo privatne zbirke u Britaniji, krije u sebi tajnu Kraljevine Jugoslavije koja je odredila sudbinu zemlje i srpskog naroda u svetskom ratu. Avion je otkriven kao olupina kod grada Arhangelsk u Rusiji 1992. godine a kupio ga je britanski kolekcionar i dovedeo u letno stanje. Dospeo je u Sovjetski savez 1942. godine kao deo savezničke ratne pomoći iz Velike Britanije. U Veliku Britaniju stigao je 15. aprila 1941. godine iz američke luke Baltimor, iz koje je isplovio devet dana ranije, kao tek kupljeni ratni avion za ratno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije!? Tu počinje srpska priča čije posledice osećamo i danas.

Knez Pavle Karađorđević smenio je 3. januara 1940. godine generala Dušana Simovića sa mesta načelnika Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije. Pravi razlog sukoba između vazduhoplovnog generala i kneza namesnika bio je od koga će Kraljevina da kupuje ratne avione. Drugi svetski rat je počeo nekoliko meseci ranije i sve zemlje Evrope su se ubrzano naoružavale. Simović je kao načelnik Generalštaba dogovorio kupovinu britanskih aviona a knez Pavle je želeo da se ratni avioni kupuju u Nemačkoj i Italiji. Zbog ove smene Simović će se knezu Pavlu osvetiti petnaest meseci kasnije u martu 1941. godine uz nesagledive posledice po zemlju.

Simović je ranije kupovao britanske avione koji su u našim fabrikama sklapani po licenci pa je jugoslovenska vojska, do 1941. godine, imala 50 lovaca ”hoker fjuri”, 60 lakih bombardera ”bristol blenhajm” i 48 ”hoker harikena”. Ni knez Pavle nije sedeo skrštenih ruku pa smo aprilski rat dočekali sa 222 nemačka i 89 italijanskih aviona. Posle smene Simović uspostavlja kontakt sa Viljemom Bil Donovanom (šefom OSS koja je preteča današnje CIA) kako bi 1940. godine iz SAD naručio deset aviona. Brod na kome su se letelice nalazile isplovio je iz Baltimora 6. aprila 1941. godine!? Umesto u Beograd, zbog nemačkog napada, avioni su stigli u Britaniju i odmah su bili uključeni u vazdušnu odbranu ove zemlje. Među ovim letelicama nalazio se i avion koji danas leti u Britaniji. Pošto je knez Pavle bio protiv kupovine britanskih aviona, Simović je još 1939. godine počeo da pregovara sa Amerikancima. Međutim, najveće američke fabrike već su bile zauzete narudžbinama iz Britanije i Francuske pa su se jugoslovenske vlasti obratili manjim fabrikama i tako nabavile deset aviona koji su se našli na brodu u Baltimoru. Kada je Francuska 1940. godine kapitulirala mnoge narudžbe aviona i američkim fabrikama za ovu zemlju su propale pa se na tržištu iznenada pojavio veliki broj završenih aviona kao što su lovci kertis i dvomotorni bombarderi merilend. Simović je to pokušao da iskoristi ti situaciju i vazduhoplovstvo je tražilo ponudu za isporuku 200 lovaca ”Kertis P40” i čak 400 bombardera ”Martin merilend!? Međutim, ovom poslu se usprotivio knez Pavle koji je već imao sklopljene aranžmane sa Nemačkom i Italijom za kupovinu više od 200 ratnih aviona svih vrsta.

Kupovina 600 ratnih aviona i za SAD bila je veliki posao pa je Donovan je došao u Beograd kod Simovića nekoliko dana pre puča u martu 1941. godine da vidi šta se dešava sa narudžbinom za koju jugoslovenski general nije imao odobrenje. Tri dana kasnije, Simović vrši državni udar, zamaskiran demonstracijama koje su vojne vlasti zabranile istog dana. Knez Pavle je zatočen a general Simović, sada neformalni vladar Jugoslavije, saopštava Donovanu da nastavlja kupovinu aviona. Istovremeno, Simović saopštava ambasadoru Trećeg Rajha u Jugoslaviji da će “nova vlada poštovati sve međunarodne obaveze među kojima i Trojni pakt” i da pitanje vojnog puča tretiraju kao “unutrašnje pitanje Kraljevine”. Tako je vlada generala koji je srušio kneza Pavla zbog potpisivanja Trojnog pakta ostala u savezu sa Nemačkom, Italijom i Japanom!? Simović je naivno verovao da može kupuje američke avione a da bude deo Trojnog pakta.

Hitler nije tako mislio. Možda bi lider Trećeg Rajha prešao preko puča u Jugoslaviji ali sada mu se ukazala prilika da istovremeno napadne Jugoslaviju i Grčku i da izbaci Britance potpuno sa evropskog kontinenta. Jer potpisivanjem Trojnog pakta sa Jugoslavijom izolovao je Grčku ali knez Pavle nije još uvek pristao da učestvuje u napadu na južnog suseda iako mu je nuđen Solun kao nagrada. Bez pristanka Beograda nacisti su Grčku morali da napadne iz Bugarske prema kojoj su se grčke i britanske trupe dobro utvrdile na čuvenoj Metaksas liniji. Zajedničkim napadom na Jugoslaviju i Grčku Hitler je skoro istovremeno porazio obe zemlje a utvrđene grčke i britanske jedinice prema Bugarskoj skoro opkolio.

Simović je svakako znao kada je donosio odluku o puču da je ministar vojni general Pešić početkom marta na sednici Krunskog saveta na pitanje potpredsednika Vlade Vlatka Mačeka da oceni vojne sposobnosti Kraljevine slučaju rata sa Nemačkom odgovorio:

„Ako izbije rat jasno je da će Nemci brzo da ovladaju čitavim severom zemlje,” odgovorio je. ”Zauzeće dunavsku i savsku niziju i tri najveća grada – Ljubljanu, Zagreb i Beograd. Vojska će morati da se povuče u planine Bosne gde će moći da izdrži oko šest nedelja. Posle toga nećemo imati više ni hrane, ni municije i moraćemo da kapituliramo“, rekao je general Pešić. Potom je Vlada donela odluku da pristupi Trojnom paktu a aprilski rat je pokazao da je procena generala Pešića bila čak i optimistična.

Tako je zbog sukoba čiji će ratni avioni da se kupuju odnosno ko će biti posrednik u ovom poslu naša zemlja napadnuta i raskomadana a više od milion ljudi, najviše Srba, u ratu koji je usledio bilo ubijeno. General Simović, vratio se u Titovu Jugoslaviju 1945. godine i bio je svedok optužbe na suđenju Draži Mihailoviću. Kada su ga pitali zašto se vratio u komunističku Jugoslaviju on je odgovorio:

”Mene su zloupotrebili kao autoritet, kao poštenog oficira i čoveka. Ja sam pristao da ponesem svoj deo odgovornosti u puču 27. marta kao i u događajima koji su zatim sledili. Ali, brzo se pokazalo da sam izmanipulisan. Sada je rat gotov i mene osim povratka u Jugoslaviju ništa drugo i ne interesuje. Došao sam i zato što znam da maršal Tito nema ništa protiv mene”!

Naravno da Tito nije imao ništa protiv Simovićeva jer mu je avantura ovog generala omogućila da u raspadu zemlje i ratu koji je usledio dođe na vlast. Nikada nećemo da saznamo da li je dok je živeo kao ugledni građanin Titove Jugoslavije general Simović, u vili na Dedinju koja mu je ostavljena, razmišljao da je njegov čin stavio pod ustaški nož stotine hiljada Srba, doveo do razaranja Beograda i stvaranja Jasenovca.