Prof. dr Milan Krajnc psiholog sistemskih rizika i kriznog odlučivanja, specijalista za otkrivanje bezbednosnih rizika i profilisanje, objavio je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti.
Kada posmatramo istoriju čovečanstva, teško je pronaći narod koji je tokom vekova bio istovremeno toliko uspešan, toliko uticajan i toliko često izložen mržnji kao Jevreji. Od antičkih vremena do danas, njihova zajednica ostavila je dubok trag u nauci, medicini, ekonomiji, umetnosti i tehnologiji. Ipak, upravo je ta vidljivost često postajala razlog za optužbe, sumnje i neprijateljstvo.Psihologija nam govori da ljudi u vremenima nesigurnosti traže jednostavna objašnjenja za složene probleme. Kada društvo prolazi kroz ekonomsku krizu, političke sukobe ili osećaj kolektivne nesigurnosti, javlja se potreba da se pronađe „krivac“.
Umesto da se suoče sa stvarnim uzrocima problema, pojedinci i grupe često traže simbol na koji mogu projektovati svoje strahove i frustracije. Kroz istoriju su Jevreji često postajali upravo takav simbol. Kao manjinska zajednica koja je bila prisutna u mnogim državama, a pritom sačuvala snažan identitet, bili su laka meta za različite političke pokrete. Ono što je počinjalo kao ekonomska zavist često se pretvaralo u društvenu stigmu, a zatim i u otvorenu mržnju. Međutim, postoji još jedan psihološki fenomen. Ljudi često imaju ambivalentan odnos prema uspehu. Dive mu se, ali ga istovremeno i zavide. Kada neka zajednica postiže natprosečne rezultate u obrazovanju, nauci ili preduzetništvu, deo društva to doživljava kao inspiraciju, dok drugi deo u tome vidi pretnju. Tako nastaju mitovi, teorije zavere i pojednostavljene predstave koje nemaju mnogo veze sa stvarnošću.
Savremeni svet nije imun na te procese. Društvene mreže omogućile su da se informacije šire brže nego ikada, ali i da se predrasude šire istom brzinom. U vremenu globalnih kriza, ratova i geopolitičkih napetosti, ponovo se pojavljuju stari obrasci traženja kolektivnog krivca. To nije znak snage društva, već njegove nesigurnosti. Važno je razumeti da nijedan narod nije jedinstven blok ljudi koji misle isto, glasaju isto ili imaju iste interese. Isto važi i za Jevreje. Kao i svaka druga zajednica, oni su sastavljeni od pojedinaca različitih političkih stavova, profesija, životnih iskustava i pogleda na svet.
Sjedinjene Američke Države predstavljaju zanimljiv primer društva koje je najveći deo svoje snage izgradilo upravo na ideji da različite zajednice mogu doprineti zajedničkom napretku. U američkom modelu uspeh se ne posmatra kao pretnja, već kao vrednost koju treba podsticati.
Zbog toga su mnogi naučnici, preduzetnici i inovatori jevrejskog porekla dali izuzetan doprinos razvoju moderne Amerike, ali i celog sveta. Najveća lekcija istorije jeste da društva napreduju kada ljude procenjuju prema njihovom radu, znanju i karakteru, a ne prema njihovom poreklu. Kada počnemo da tražimo krivce u identitetima, a ne u konkretnim postupcima, otvaramo vrata starim greškama koje su čovečanstvo skupo koštale.
Zato pitanje nije zašto su Jevreji kroz istoriju bili omraženi. Pravo pitanje glasi: zašto ljudi u vremenima straha tako često traže nekoga koga će okriviti za svoje probleme? Odgovor na to pitanje govori mnogo više o društvu koje mrzi nego o onome ko je predmet te mržnje.
Autor: Pink.rs