AKTUELNO

U JDP-u u toku je komemoracija Žarku Lauševiću. Kolege i prijatelji opraštaju se od legendarnog glumca emotivnim govorima.

Prisutnima se među prvima obratio Voja Brajović:

Foto: Tanjug/Jadranka Ilić

Pitaju me šta to čini Žarka Lauševića velikim - počeo je Voja, te je opisao priču jedne žene koja htela da postane balerina, ali u tome nije uspela. Odigrala je svoju tačku, direktor joj je aplaudirao " Odli;no poznajte muziku, imate divan pokret. Bićete primljeni u teatar".

Bićete te član baleta, ali nećete balerina. Zašto? Vi nemate što može podići publiku na noge Žarko je imao to ono. Ko to može da opiše rečima ne znam. Znto su ga jurili da ga dodirnu. Eto, zbog te antičke tragedije mi goovrimo o njemu, umesto da on isijava svoj dar. Naravno da je Šekspir taj kako je on počeo, ali nekako je moje uverenje da je Šekspir svojim glumcima dao snagu. Onda je pročitao Šekspirove stihove.

Foto: Tanjug/Jadranka Ilić

Ali tvoje leto sa lepotama tvojim izblediti neće. U večnost ovim ćeš stihovima poći. Kopajući po stihovima koje bih mogao da mu podarim pronašao sam stihove za koje dam mislio da ih je žarko napisao, a zapravo je Branko Miljković. "Završiće se putovanje ostaće tišina. To čemu se molite je žalosni slavuj, ljubav nikada nije završena. Čega ima ljudskog u patnji?dan odjekuje, zvezde stoje. Prazno srce, prazna scene a mene nema, ali ima ljubavi moje." Njega nema, ali ostaje naša ljubav, poštivanje i divljenje....

Autor: