AKTUELNO

Legendarni pevač Halid Bešlić preminuo je 7. oktobra, posle borbe sa opakom bolesti.

Danas je u Sarajevu u Narodnom pozorištu održana komemoracija na kojoj su govorili mnogi prijatelji slavnog pevača, ali i njegova unuka čiji je govor rasplakao region. Mnoge kolege došle su da se oproste o Halida a svi su ga nazvali simbolom ljubavi i pomirenja.

Nakon toga, Molitva za pokoj duše Halida Bešlića održana je u u haremu Gazi Husrev-begove džamije a nakon molitve, ožalošćena povorka kretala se kroz grad — kroz Ferhadiju, zatim ulicom prema Večnoj vatri, sve do gradskog groblja Bare, gde je predviđeno ukopavanje oko 15.00 časova, gde će počitavti kraj svog prijatelja Kemala Montena.

Foto: Pink.rs, E-Stock

Kola koja su prevozila Halidovo telo krentala su se kroz Sarajevo a ljudi su sve vreme aplaudirali i stavljali cveće na auto.

Nakon što su stigli na groblje Bare, tabut sa telom Halida Bešlića položeno je ispred ggroblja, a njegov sin stajao je pored zajedno sa pevačem Dino Merlinom i efendije koje će držati molitvu za pevača.

Neutešna porodica, Halidovi unuci, stajali su odmah do večne mesta gde će pevač biti sahranjen.

Foto: TV Pink Printscreen

Značenje obeležja na sanduku

Prema islamskim običajima, telo pokojnika koje se nalazi u sanduku umotano je u beli čaršav (ćefin) i dženaza treba da se obavi što pre. Zadnji počinak treba da bude skroman i jednostavan a na drvenoj tabli koja ide na sanduku sem imena i prezimena i datuma rođenja, ne stoji nikakvo obeležje.

Foto: Pink.rs

Na glavi sanduka nalazio se i bosanski fes, najprepiznatljiviji simbol Bosanaca.

Tradicionalna kapa, poznata i kao fez ili tarbuh, imala je važnu ulogu u kulturi i nošnji Bosne i Hercegovine, naročito među muslimanskim stanovništvom tokom osmanskog perioda i 19. veka.

Fes je najčešće crvene boje, cilindričnog ili blago konusnog oblika, napravljen od filca (obično vune). Na vrhu često ima crnu svilenu kićanku (resu).

Fes je bio znak ugleda, časti i pripadnosti gradskom sloju (posebno među bošnjačkim begovima, trgovcima i učenim ljudima). Nosio se uz tradicionalnu nošnju — antere, jelek, čakšire i dolamu.

Prema običajima, preminulog u kabur (raku) spušta jedan od članova porodice, ali ne smeta ni ako to učini neko drugi. Prvo se spuštaju noge, pa tek glava koja treba da bude okrenuta ka istoku odnosno Kibli, svetom mestu za Muslimana.

Kada se pokojnik ukopa, obično hodža (imam) ili neko od rodbine prouči Kur'an a nakon toga se od prisutnih traži da halale (oproste) preminulom (rahmetli) dugove, materijalne ili neke druge prirode, prenosi Telegraf.

Foto: TV Pink Printscreen

Efendija je na početku molitve održao govor.

- Poštovana porodico, prijatleji, okupili smo se danas na dženazi da se sa ljubavlju oprosatimo od našeg dragog brata koji nas je okupio ovde. Život na ovom svetu je putovanje između ezana i namaza. Na tom putovanju jedino je važno pored odanosti, koliko smo ljubavi i dobrote jedno drugima dali. Halid je možda najbolji primer te ljubavi i dobrote koje insan na tom putu nesebično daje i nadam se da ćemo izvući poruku. Molimo se da Bog našem Halidu oprosti sve grehe i da ga uvede u sve dobre robove svoje - govorio je.

Halidov sin Dino, nameštao je daske kod groba i sa efendijama spustio je pokojnog oca u raku, a Sarajevom je tekla reka suza.

Foto: Pink.rs, E-Stock

Autor: N.B.