AKTUELNO

Na teritoriji jedne opštine Кolubarskog okruga, na hiljade stanovnika živi od voćarstva. Sa milion stabala, Osečina je prestonica srpske šljive i upravo ovoj voćki posvećena je čitava jedna manifestacija. Кoliko su ovdašnji meštani vezani za svoje šljivike najbolje pokazuje primer porodice Novaković iz sela Gornje Crniljevo jer je glava kuće, deda Žika, koji je stabla sadio pre nekoliko decenija sahranjen upravo među njima.

"Većna kuća mog oca koji je sa porodicom podizao naše zasade šljiva nije na lokalnom groblju. Njegova poslednja želja je bila da se sahrani u šljiviku u kom je ostavio tolike dane i godine brižljivo ga uzgajajući i negujući. Njegovoj volji se nismo protivili, kada se upokojio sahranili smo ga među šljivama, a kasnije tu podigli mu i spomenik. Amanet smo ispunili, a radu u voćnjaku smo se svi kao njegovi naslednici maksimalno posvetili", rekao je za RINU Milan Novaković.

Foto: RINA

Šljive u Osečini su ove godine rodile kao nikada pre, na tone ovog voća upravo iz okolnih sela pronaći će svoj put do kupaca.

"Stenlej je poneo bolje nego ikada, odličan je ovogodišnji rod a i kvalitet plodova. Plašili smo se kako će se velika suša i loši vremenski uslovi uticati na šljivu, ali se ispostavilo da nije bilo razloga za brigu", dodao je Milan.

Meštani kažu da ja otkupna cena po kilogramu niska, a upravo zbog toga mnogi domaćini se odlučuju da velike količine šljiva osuše i kao takav gotov proizvod ga izvoze na inostrano tržište.

Običaj sahranjivanja na imanju

Iako mnogi ne znaju, nekada su naši preci zahtevali da ih njihovi potomci sahranjuju na porodičnom imanju, baš kao deda Žika i to iz samo jednog razloga. To je rađeno iz predostrožnosti da naslednici ne prodaju imanje, jer ko bi hteo da kupi njivu ili voćnjak gde je neko sahranjen, na neki način tako su osiguravali da će porodična tradicija biti nastavljena.