Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik prepodobne mučenice Fevronije.
Fevronija je bila ćerka senatora Prosfora iz Rima. Da bi izbegla brak, ona se posvetila Hristu i zamonašila na Istoku, u zemlji Asirskoj. U manastiru u kom se zamonašila njena tetka Vriena je bila igumanija. Sin nekog velikaša, Lisimah imao je želju da oženi Fevroniju, ali kako je car Dioklecijan podozreo u njemu potajnog hrišćanina, poslao ga je da sa svojim stricem Selinom ode na Istok i tamo hvata i ubija hrišćane.
Taj Selin je bio surov kao zver i svuda je, bez poštede, istrebljivao hrišćane. Lisimah je, sa druge strane, gde god mogao poštedeo hrišćane i sklanjao ih od svog zlog strica. Nakon što je napravio pustoš od hrišćana u Palmiri, Selin je došao u grad Sivapolj blizu kog je bio devički manastir sa pedeset isposnica, među kojima je bila i Fevronija. Iako je imala tek dvadeset godina poštovali su je i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti.
U tom manastiru važilo je pravilo blažene Platonide, ranije igumanije, da se svaki petak provodi samo u molitvana i čitanju sveštenih knjiga, bez ikakvog drugog reda. Vriena je odredila Fevroniju da čita sestrama sveštene knjige i to stojeći skrivena iza zavese, da lepota njenog lica ne bi, time što pleni, zamajavala druge.
Foto: Pixabay.com
Kad je Selin čuo za Fevroniju, naredio je da mu je dovedu. Kad sveta devica nije htela da se odrekne Hrista i pristane na brak sa smrtnim čovekom, naredio je da je šibaju, da joj odseku ruke, grudi, noge i na kraju da je poseku mačem. Mučitelja je istog dana snašla strašna Božja kazna. U njega je ušao strašan bes i obuzeo ga je samrtni užas. U tom užasu udario je glavom u mermerni stub i pao je mrtav.
Lisimah je tad naredio da se ostaci Fevronijinog tela pokupe i odnesu u manastir gde će česno biti sahranja. Kasnije se krstio, sa mnogim drugim vojnicma. Mošti svete Fevronije isceljivali su mnoge, a ona se javljala u dan njenog praznika i stajala je na svom uobičajenom mestu među sestrama. Sve sestre su je gledale sa strahom i radošću.
Fevronija se preselila u večno blaženstvo 310. godine, a 363, godine njene mošti su prenete u Carigrad.
Autor: A.A.