Narednih nekoliko godina proveo je na slobodi, i u to vreme angažovala ga je Državna bezbednost.
Đorđe Božović Giška odrastao je u beogradskom kraju Voždovac. Prvi put pobegao je u inostranstvo kao trinaestogodišnjak (bila je 1968. godina, pasoši su u SFRJ bili retkost, a beg preko granice krivično delo), i posle nekoliko dana se vratio kući, jer mu je cilj bio da pokaže da ume i da sme. Četiri godine kasnije to je već bilo ozbiljnije: Italija, Belgija, Austrija, Nemačka...
Prvi put je hapšen u Briselu, ali je posle šest meseci istražnog zatvora pušten. Drugi put "pao" je u Ženevi, 1974. Iz jednog od najčuvenijih zatvora pobegao je tako što je drvenom replikom pištolja razoružao stražu. S njim je tada pobegao i jedan italijanski mafijaš, osuđen na doživotnu robiju... Giška je iz Belgije prešao u Francusku, i u Parizu pucao na policijsku patrolu koja ga je hapsila. Po odležanoj robiji, vratio se u Jugoslaviju, gde ga je takođe čekala relativno kratka zatvorska kazna.
Narednih nekoliko godina proveo je na slobodi, i u to vreme angažovala ga je Državna bezbednost. "U interesu države" obavio je nekoliko zadataka u inostranstvu, a najviše se pisalo o likvidaciji Stjepana Đurekovića, jednog od direktora zagrebačke naftne industrije INA, koji je 1982. pobegao u Nemačku noseći sa sobom raspored svih vojnih naftnih rezervi u SFRJ.
Na današnji dan, 1991.,u Gospiću, u borbi sa ustašama,poginuo je,veliki Srbin,junak...Đorđe Božović Giška 😢 pic.twitter.com/LJwZsfnHxJ
— VR - black & white (@Veliborbiancon1) 15. септембар 2020.
U knjizi "Vidimo se u čitulji, dvadeset godina posle" Vojislav Tufegdžić piše "Đureković likvidiran u garaži u kojoj se nalazila štamparija hrvatske ekstremne emigracije u gradiću Volfarthauzen, 26 kilometara od Minhena. Ušao je automobilom u garažu u kojoj su ga čekale ubice i zatvorio vrata. Prema nalazima BND, nemačke obaveštajne službe, u Đurekovića je ispaljeno šest metaka iz dva pištolja različitog kalibra. Potom je udaren sekirom u glavu. Lekar koji je prvi stigao izjavio je na sudu da je žrtva izgubila dve litre krvi i da je zbog očitih povreda lobanje i prostrelnih rana utvrdio smrt na mestu napada."
Baš u vreme početka ratova u SFRJ, Giška je izašao iz italijanskog zatvora. Svojoj vezi u SDB, Boži Spasiću rekao je: "Više ne radim za vas. Sad sam s njima", misleći na opoziciju. Prišao je Vuku Draškoviću i SPO, i stavio se na čelo paravojne formacije ove stranke, Srpske garde.
KOMANDANT I BRAT
— Miroljub Prvulovic (@DonAliKihot) 15. септембар 2019.
ĐORĐE BOŽOVIĆ - GIŠKA
(15.09.1991 - 15.09.2019) pic.twitter.com/gy0n3Uwx6m
Vlast je na osnivanje oružanih formacija opozicije odgvorila Srpskom dobrovoljačkom gardom Željka Ražnatovića Arkana, što je Gišku posebno ljutilo. Nazivajući Arkana "tulumbarom" zbog poslastičarnice koju je otvorio u kući, piše Tufegdžić, Giška je izjavio: "Izloženi smo različitim oblicima sputavanja i opstrukcije... Najpodmuklije je stvaranje SDG da bi se opstruisala SG... Gardu koju je formirao Arkan trebalo bi zvati Srpskom dobrovoljačkom komunističkom gardom."
Bio je svestan da je bacio rukavicu izazova u lice Miloševićevom režimu. Na sahrani Branislava Matića Belog, svog prijatelja i finansijera SG, rekao je: "Idem na front iako znam da će me tamo ubiti. Neću da poginem u Beogradu pa da posle pričaju kako je to zbog obračuna u podzemlju."
Mesec i po dana kasnije, 15. septembra 1991. Đorđe Božović Giška poginuo je pod nejasnim okolnostima na frontu kod Gospića.