Ana Volš, Ana Knežević, Ana Ličnik i Ratka Jovanović, žene čiji se nestanak i dalje nalazi pod velom misterije. Nestale su pod čudnim okolnostima, a njihova sudbina još uvek nije poznata. Nejasni tragovi, mnogobrojna pitanja, a odgovora nigde. Zašto istraga u ovim slučajevima i dalje stoji na mestu uprkos činjenici da se njihovim sudbinama bave i FBI i Interpol.
Tri Srpkinje i jedna srpska snaja, strahuje se da neke od njih, a možda sve četiri, nisu više među živima. U dva slučaja obuhvaćeni su i njihovi uhapšeni mučitelji. Njihova tela, međutim, do dana današnjeg nisu pronađena, a za njima, pored srpske, i dalje tragaju mnoge evropske policije, pa čak i čuveni FBI.
Da li nešto povezuje ova četiri slučaja?
- Ono što je zajedničko za sva četiri slučaja je pre svega činjenica da su navedene osobe nestale. U slučaju i jedne i druge Ane, Ane Vološ i Ane Knežević, zajedničko je to su bile u braku u kojima su očigledno postojali problemi. U slučaju Ane Knežević, sami ste to vrlo dobro uočili, radi se o bračnoj tekovini, bračnom imetku. Suprug Ane Volš je očigledno osumnjičen u smislu postojanja veze sa nestankom njegove supruge. Iz činjenice da je američki sud u dva navrata odbio vrlo pozamašnu sumu koja bi obezbedila njegovo prisustvo u postupku koji se protiv njega vodi, koji su u sumi od pola miliona dolara, ukazuje da su te sumnje zaista osnovane, a što se Ane Knežević tiče, čitav niz ustanovljenih okolnosti u koje nemamo pravo da sumnjamo.
Misterija nestanka četiri žene
Čitav niz okolnosti, od činjenice da je njen suprug, a naš zemljak kako se to kaže, snimljen kamerom za videonadzor u prodavnici u kojoj kupuje i onu boju, a kasnije se ispostavilo da je kućni nadzor na objektu u kojem je Ana Knežević živela, zapravo zamazan nekom bojom. Zatim namera da se očigledno lice čoveka koji ulazi u večernjim satima u objekat u kojem Ana Knežević živi, dakle on je nosio motociklističku kacigu, neprepoznatljiv je. Čitav niz drugih okolnosti praktično je nalagao i uključivanje naše srpske policije, iznajmljivanje automobila koji je prešao po kilometraži koja je nedvosmisleno ustanovljena, upravo relaciju Beograd-Madrid-Madrid-Beograd. Čitav niz drugih okolnosti pojava onog enigmatičnog kofera. Sve ukazuje na njega, tako? Sve, moglo bi se reći da se radi o jednoj opravdanoj sumnji koja nalaže i zahteva dalju detaljnu istragu - naveo je profesor Petričković.
Foto: PRINTSCREEN/DRUŠTVENE MREŽE
"Nema tela, nema ni dela"
- Ovakve stvari se događaju. Zločini imaju zajedničke karakteristike samo u našim analizama. Zločini se mogu statistički svrstati u određene grupe.
Od toga šta je zaštitni objekt određenog krivičnog zakonodavstva, preko toga šta su sredstva izvršenja određenog zločina, i tako dalje, i tako dalje. Mnogo je kriterijuma za naučnu analizu. U operativnom smislu, u sva četiri slučaja su, nesumljivo, preduzete sve neophodne radnje i mere nadležnih policijskih organa koji pokušavaju da ustanove sudbinu nestalih žena. Kakav će ishod preduzetih istražnih metoda biti, teško je pretpostaviti u ovom trenutku. Američka doktrina stoji na stanovištu da kada nema tela, nema ni dela. Za razliku od nekih evropskih pa i naših stanovišta gde takva teza ne može obstati. Ima puno logičkih i naučnih opravdanja za tu tezu u našem krivičnom zakonodavstvu. Moguće je, sve je moguće. Međutim, zločin sam po sebi, unutar sebe, u svojoj unutrašnjoj strukturi, može imati čitav niz različitih razloga - naveo je Rašida Roskić.
- Čime ćemo određeni zločin objasniti, zavisi od slučaja do slučaja. U svakom slučaju, američki FBI, izuzetno sposobna služba, koja apsolutno zna šta radi, koja ima vrhunske specijaliste, vrhunsku tehničku opremu, je uhapsila supruga, bivšeg supruga Ane Volš, na aerodromu u Majamiju. To FBI ne radi ukoliko nije siguran da će moći da opravda taj svoj postupak. Na jednoj strani, na drugoj strani, španska policija, čiji je rad visoko ocenjivan u okviru policija evropskih zemalja.
Italijanska policija, koja preduzima mere detaljne pretrage jednog dela terena, koji bi zapravo mogao biti na putu supruga Ane Knežević. Srpska policija, koja ni malo ne zaostaje za svima ovima, koje sam nabrojao, koja pruža logističku podršku i istraživanjima DNK tragova u automobilu, koji je suprug Ane Knežević iznajmio u Srbiji. Sve su to nekakve mere koje bi morale dovesti prosto do objašnjenja ovih zločina, ako su u pitanju zločini - dodao je Roskić.
Osobe se mogu pojaviti i nakon mnogo godina
Gospodin Roskić navodi da nije uvek reč o ubistvu, razlozi nestanka su mnogobrojni, nekada prođu i godine, a pravi razlog se ne sazna.
- Dogodi se da se i posle više decenija nestala osoba pojavi. Dakle, nestanci mogu biti prouzrokovani i razlozima u samoj ličnosti nestale osobe. Ne moraju biti sa smrtnim ishodom, ne moraju uopšte biti predmet nekog krivičnog dela. Prosto ljudi nekuda odu i onda ih život ponese i prosto zaborave svoje poreklo, jave se kad se jave, ispostavi se da su živi - zaključuje Roskić.
Složenost partnerskih odnosa
- Partnerski odnosi su jedan fenomen, vrlo kompleksan, to je nešto što bi se našim jezikom označilo i vrlo često se kaže kao "đavolja posla". U smislu složenosti međupolova, u smislu složenosti vrednosnih sistema, u smislu najrazličitijih tih opcija gde postoji požuda, strast, emocija, patološka ljubomora. Čovek nekada u izostanku te moralne svesti i savesti čini određene akte smatrajući da cilj opravdava sredstvo i na kraju i ne razmišljajući o posledicama te vrste.
Da li će nestale žene biti pronađena?
- Mi, kao ljudi, imamo obavezu da se tome nadamo. Hoće li se to dogoditi, teško je zaista prognozirati. Vreme uvek radi protiv takve mogućnosti. Potencijal pronalaska nestale osobe je direktno obrnuto s razmerom proteklom vremenu. Ali ono što je sigurno, nešto će se pojaviti. Nakon poligrafa i drugih tehničkih sredstva i sve ono što policijski službenici, a morate mi verovati da naši policajci znaju to da rade, dakle, u tom opsegu preduzetih radnji i mera, nešto će se saznati - zaključio je Roskić.
Bivši partner nestale Ane Ličnik sumnja na ubistvo
Bivši partner nestale Ane Ličnik ističe da sumnja da je Ana zapravo ubijena, jer kako kaže, "nemoguće je da neko tek tako nestane".
- Rastali smo se prošle godine, ona je otišla da živi kod sebe u svom stanu na Kanarevom brdu. U međuvremenu od našeg raskida, mi smo se videli par puta možda, odneo sam joj neke stvari, nešto smo završavali oko kablovskog operatera. Tačnije, poslednji put sam je video 15. marta, kada smo završavali taj papirološki deo od kablovskog operatera, tačnije, sa njenog imena prebacili smo operatera na moje ime. I tada smo popili piće i razišli smo se.
Foto: Društvene mreže
Nakon 9 dana mene poziva izvesni Zlatko, koji kaže da je našao Aninu torbu u autobusu 23. On je ušao negde kod glavne pošte, čini mi se kako sam ga razumeo. Uzeo je tu torbu i kada je došao kući, trebao je da potraži, trebao je da nađe neki dokument. I naišao je na moj broj telefona. Baš na tom dokumentu od kablovskog operatera. Ja sam prihvatio da uzmem stvari, računajući da će se ona jednostavno javiti na svoj telefon, da će pozvati svoj broj - navodi bivši partner Ivan Janjić, pa dodaje:
- Ja sam preuzeo stvari od Zlatka, i kada se Ana nije javila na svoj telefon, otišao sam u SUP ovde u mestu gde ja živim i trebao sam da prijavim njen nestanak, objasnim o čemu se radi. Oni su mi tu rekli da sačekam još dva dana, možda se Ana pojavi, možda pozove na svoj telefon, možda prijavi nestanak dokumenta. Međutim, to se nije desilo. Ja sam otišao u SUP 29. novembra, 27. marta i u KPR, u Odeljenju za potrage, prijavio njen nestanak. U međuvremenu, ja sam pozvao neke brojeve telefona iz njenog imenika, jer sam znao njenu šifru, ona je uvek imala istu šifru. Ali niko tu meni nije rekao ništa konkretno gde ona može da bude, gde se nalazi, bilo šta. Nisu znali ili nisu hteli da mi kažu. Pozvao sam one ljude sa kojima sam video da je bila u kontaktu na osnovu poruka - kazao je Ivan janjić.
- Sada se njen telefon i sva važna dokumentacija nalaze u policiji, ja trenutno nemam nikakvih informacija o njoj gde se nalazi. Ja sam čak i bio na Poligrafu, ispitan sam više puta, jer sam naravno i ja osumnjičen. Ja sam Poligraf prošao, ostali ljudi sa kojima se videla, čuo sam da su i oni ispitani. Da li su bili na Poligrafu, to stvarno ne znam. Moje mišljenje je da ništa dobro nije desilo. Mislim da je tu počinjeno neko ubistvo, jer je Ana neposredno pre nestanka prodala stan. Znam da para nije imala kod sebe. Požalila mi se da je novac od prodaje stana dala nekom muškarcu, ko je taj muškarac, ja stvarno ne znam. Ali ja sumnjam na ubistvo, pa eto, policija možda treba da se pozabavi, da se istraga nastavi malo u tom smeru. Nije moguće da neko tek tako nestane, moguće je da se radi o ubistvu - poručuje partner nestale Ane.
O Danki Ilić - Dakle, nakon kvalitetne potrage, telo male Danka Ilić nije pronađeno. Krivični postupak je pred višim javnim tužilaštvom u Zaječaru, nalazimo se pred podizanjem optužnog akta. Ubeđen sam da će optužnica biti podignuta, najpre zbog isteka roka od šest meseci, u kojem, čijim istekom bi osumnjičeni morali biti pušteni na slobodu. A zatim, ponovo i u pitanju lična nada, zbog toga što verujem da tužilaštvo u Zaječaru raspolaže i drugim saznanjima koja prosto nisu prezentovana javnosti i izražena - rekao je Roskić. - Vrlo kompleksan slučaj i nešto što zaista zbunjuje u svim aspektima i imamo mnogo tu nepoznanica, mala sredina, mali prostor, dete tog uzrasta, mnoštvo je faktora i iskren da budem, prosto zbunjujuće je celokupno to što se događalo. U krajnjem slučaju, ako optužnica bude podignuta, pitanje je gde je to dete, kakva je njegova sudbina i gde se nalazi i ostalo. Ali vera, još jednom, uvek mora da postoji ona pozitivna energija - ističe Petričković.
Autor: Jovana Nerić