AKTUELNO

Diretorka Centra za evroatlantske studije Jelena Milić napisala je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti:

Pro-evroska i druga udruženja građana, angažovani uticajni pojedinci, nezavisni mediji, hajde ko boga vas molim, ko predsednik Vučić penzionere, da se udružimo i mobilišemo, da ohrabrimo sugrađane da se vakcinišu i budu odgovorniji. Samo par da ih ubedimo pa je nešto. Hajde da ne dopustimo da vakcina bude više nego onih koji hoće da se vakcinišu.

Hajde da se uključimo u stvaranje novog najmanjeg zajedničkog sadržaoca zajedničkih vrednosti koji Srbiji nedostaje više nego bilo šta drugo i vaskrsnemo neprofitni, nekriminalni, nediskriminišući, iskren i inkluzivan PATRIOTIZAM! On nije nikakvo utočište hulja već sasvim normalna i vrlo korisna potreba slobodnih individua koji žive u zajednici s kojom imaju ugovorni angažman s jedne, u globalizovanom a vrlo konkurentnom svetu s druge strane. Hulje su patritizam samo preuzele jer smo se mi umorili. Otmimo ga natrag.

Nacionalni (državni) ponos i nacionalizam nisu iste stvari. Radujemo se kad pobeđuje neko drugi kao Nole. Skrivali to ili ne, njegova individualni uspesi udaraju malo i nacionalni ponos svih nas. Zašto ne bismo i sami uradili nešto čime bi se kolektivno ponosili?

Kažu da vakcine nije nabavio Vučić, već narod od svojih para. Nope. Ima bogatijih i uređenijih država pa nemaju vakcine, dobro organizovan proces vakcinacije. Nisu imale respiratore i kovid bolnice kad ih je Srbija imala. Zasluga ide Vučiću, Brnabićki, vladi i drugima u sistemu koji su svojom odličnom procenom međunarodnih okolnosti, u periodu teških pritisaka i unutrašnjih trvenja, ličnim kontaktima, snalažljivošću, neverovatnom radnom energijom, a verovatno teškim odlukama koje im se kasnije mogu nabiti na nos, dovde doveli zemlju. Srbija se u svetskim razmerama može hvaliti postignutim. Svaka čast! Patriotizam 101. Ne mogu se videti samo D.o.o. koji su zaradili na maskama. Mora i ovo i to prvo.

Šta nas druge sprečava da se i bez novca i funkcije energičnije uključimo u borbu protiv pandemije?

U Srbiji je ponovo vrlo teška situacija sa brojem novozaraženih. Nadležna državna tela i političari koje smo mi izabrali da rukovode rade tačno ono što treba da rade u slučajevima vanrednih situacija kakva je i ova pandemija, uključujući i donošenje odluka da li delovati legalno ili legitimno što nekad nije isto. Oni preuzimaju rizik procene birača, ali i međunarodnog okruženja, šta je bilo ispravnije, šta će se naknadno proceniti kao prihvatljivo šta ne. Nije to udobna pozicija.

Mnogo je neudobnija od zoom sastanka i izveštavanja o kršenju procedura, nivoa transparentnosti delovanja u Srbiji u do sada globalno neiskušenoj vanrednoj situaciji, neretko bez adekvatnog referentnog sistema ili dovoljno znanja kako je zaista u drugim državama. Ovo su aktivnosti u kojima su se uticajna pro-evropska udruženja građana pokazala vrlo sposobnim u prilagođavanju, samoodržavanju, delovanju i umrežavanju. Privilegija koju mnogi nemaju.

Medicinski deo Kriznog štaba je samo jedna od vrlo bitnih grupa stručnjaka čiji je zajednički cilj da se pandemija suzbije. No, u vanrednim situacijamakoje pored zdravlja građana i opterećenja zdravstvenog sistema ugrožavaju i privrednu na celoj teritoriji države, i šire naravno, koje zahtevaju ograničavanje kretanja, da navedem samo par izazova, donošenje odluke o tome da li uredbama i odlukama sprečiti kontakte i širenje zaraze ili se zadržati na preporukama i apelima uz dopuštanje rada uslužnih i drugih delatnosti koje se ne mogu obavljati od kuće uopšte nije lako.

„Struka“ su zato i ekonomisti, bezbednjaci, vojska, organizatori onlajn nastave, da spomenem samo neke. Nije jednostavno sve te aspekte tek tako uskladiti i društvo usmeriti, uz političku i pravnu odgovornost. Pogotovu kad se susrećemo sa situacijama u kojima pre nikad nismo bili. Globalno. Proba se, pogreši, ispravi, desi se nešto novo u naučnom ili političkom smislu, primeni, rizikuje, preporuči, ukine. Posvađa. Pukne. Nastradaju bez razloga vlasnici pasa i psi na par dana, ali nekad se mora gledati i šira slika. Državama nije lako.

Zato makar sad, posle godinu dana kibicarenja i zvocanaja, uz malo izuzetaka, na scenu treba da stupe i odgovorni, angažovani, samoorganizovani evropski orijntisani građani ili pro-evropska udruženja građana Srbije. Tu je formalni konsenzus vlasti i većinske javnosti-put ka EU. Može se grupisati i mobilisati i na drugim legitimnim osnovama, spomenula sam onu koja je meni bliska i logična.

Moćni guverner Kalifornije, Gavin Njusom, upravljanje državom tokom pandemije igra mnogo lošije, nekad i suludim uredbama zabrane, nego republikanska zvezda u usponu Rik Desantis, guverner Floride. Desantis se u svojim odlukama u upravljanju krizom više oslonio na samoodgovornost i samoorganizovanje građana, te na njihovu zdravorazumsku procenu rizika i osećaj dužnosti prema zajednici. Postižu odlične rezultate u balansu zaustavljanja pandemije, vakcinacije i funkcionisanja privrede i društva. Desantis kaže da se na Floridu tokom ove godine pandemije doselio veliki broj roditelja sa školskom decom jer nisu hteli da im dece izgube školsku godinu. Ili nisu mogli to sebi da priušte. U Floridi je na izborima inače pobedio Tramp, što takođe dosta govori o aroganciji američkih demokrata koji tvrde da 70 miliona njegovih birača sada moraju da se „dekodiraju“.

Pored slobodnih individua, građana baš kao onih na Floridi, koji mogu da se samoorganizuju i pokažu visok stepen odgovornosti prema zajedinici, u Srbiji radi i veliki broj UDRUŽENJA GRAĐANA, okupljenih oko najrazličitijih ciljeva. Kao i na Floridi. Ovo bogatstvo koje društvu i državi donosi koncept otvorenog društva u današnjem svetu je još moćniji društveni akter zbog socijalnih mreža koji su agregatori udruživanja i mobilisanja.

Mreže su nažalost i multiplikatori dezinformacija zbog kojih mnogi ne žele da se vakcinišu. Globalizacija nam nije donela samo dezinformacije već i suviše informacija s jedne, a premalo znanja šta je referentan izvor informacija a šta ne s druge. Još opasnije, nekad neupitni referentni sistemi poput globalnih međunarodnih organizacija zaduženih za određene segmente kolektivnog planiranja reagovanja, prolaze kroz procese erozije zbog tenzija velikih sila i lične neodgovornosti zaposlenih u UN na primer, samodiskreditacije, špijuniranja ili aktivnih diverzija.

Građani Srbije i Floride su zbog jednogodišnjeg vanrednog stanja, kao i građani širom sveta od diktatura do demokratija, fizički i materijalno iscrpljeni i nervozni. Mnogi su preležali bolest ili nekog izgubili. Mnogi su švorc. Drugi se u vrlo otežanim okolnostima nose sa drugim bolestima. Mnogi su, i pored svega toga, još uvek rezervisani i prema vakcinama. Nisu zbog toga neandertalci već slika i prilika zbunjenog globalnog građanina.

U Srbiji je ovo kombinovano sa jakom lokalnim primesom izloženosti medijski vrlo prisutnim, formalno medicinski obrazovanim, manipulatorima. Jer „mediji su trgovina -oće narod, a i zarada od rejtinga i reklama je odlična“! Pa oće narod i kokain al je zabranjeno. Zar im nije dosta profita od suplementsko-imuno- industrijskog -kompleksa koji će nas ekonomski uskoro raslojiti kao i narko mafija. Ona je inače „gora od drugosrbijanaca“! Ovih dana to je diktirana fraza koji se mora širiti više od priča o ministru neverniku i čudima artifleksa, zglobeksa i imunosvega što „pomaže u lečenju korone i sprečava smrtnost“. Medijsko-politički-zdravstveno- reklamni -industrijski -kompleks.

Zbog svega ovoga i mnogo čega drugog, sa internetom i viškom vremena zbog zatvaranja usled pandemije koja se suzbija vakcinama koje se proizvode brže nego pre ( sve je brže!), o njima znamo mnogo (nepotrebno?) više nego što bi trebali, dok istovremeno nadležnima i na lokalnom i globalnom nivou verujemo možda manje nego što bi trebali. Paklena kombinacija. Pa onda krene „srpski rulet“ – pandemija kovid žurki kojih ima i na Floridi.

Ne znam kako je oko ovoga na Floridi, ali u Srbiji postoji jedan uticajan segment društva koji trenutno više resursa troši teranjem mak na konac da li je prvo izgrađena kovid bolnica ili je prvo dobila dozvolu, nego na javnu osudu kovid žurki i poziv na kolektivnu odgovornost na primer. How about inkluzivno nejmovanje i šejmovanje učesnika korona žuriki, i to bi sad bilo prihvatljivo i korisno. Ili je taj princip primeren samo kad uhvatimo SNS zvaničnika da se izlanuo na Instagramu?

Namerno ćutljivi pro-evrospka- udruženja -građana- industrijski- kompleks u kartelu sa Đilas-Šolak-UG-kvazipolitičkim-kvazimedijskim- indistrijskim -kompleksom. Da li je to na sceni?

I kako dalje? Balašević kaže „ostaje mi to što se volimo, što se volimo“. Šta ostaje nama pro-evropski orijentisanim udruženjima građa i svim drugim klasterima čiji rad manje poznajem, ali znam da ih ima od pro-kremaljskih nadalje, koji još verujemo u delovanje iz ubeđenja?

Da li kredibilitet, javno poverenje koje se stiče na vrlo različite načine i zbog vrlo različitih aktivnosti, mogu sada da se mobilišu da pomognu i državi i građanima u donošenju što informisanije odluke oko vakcinacija i otvaranja-zatvaranja. Bez pritiska, činjenicama i primerima. BEZ PROJEKTNOG FINANSIRANJA. Samoinicijativno. Gde su svi apelaši i potpisnici 100 ovih i onih kojih smo se nagledali u poslednjih par godina. Gde su i one SMS pošalice za božiće i nove godine, i one bi sad bile korisne. Gde su oni udruženi protiv kovida da bar svoje kolege, među kojima takođe ima suviše onih koje se još nisu vakcinisali, da organizovano pozovu na vakcinaciju. Nemaju vremena od hejtovanja Vučića i Kriznog štaba? Posle se čudimo što su antivakseri uticajni i bolje organizovani!

Pro-evroska i druga udruženja građana, angažovani uticajni pojedinci, hajde ko boga vas molim, ko predsednik Vučić penzionere, da se udružimo, da ohrabrimo sugrađane da se vakcinišu i ponašaju odgovorno. Par samo da ih ubedimo pa je uspeh. Hajde da ne dopustimo da vakcina bude više nego onih koji hoće da se vakcinišu, a bojim se da smo blizu tog trenutka.

Hajte s nama i „drugosrbijanci“, šta god to danas značilo. Hajte, ako ni zbog čega drugog ono zbog Marića i Bokana koji vas-nas zovu izdajnicima, kao da mi imamo pristup informacijama i sredstvima prisluškivanja koje imaju državni službenici koji ih navodno dele „elementima inostranosti“! Medijski nas linčuju na nacionalnoj frekvenciji u prime time i gledanom programu. Nazivaju nas plaćenicima, tvrde da smo nehumaniji od Velje Nevolje, jer on bar „ne dira svoje“. Prvo smo mi bili vrbovani da srušimo sistem, pa kad je to propalo onda je Zapad angažovao glavoseče mafijaše. Ali smo mi smo ipak gori jer smatramo da i glavoseče imaju procesna i druga prava. Kako i zakoni i Ustav inače kažu. I KID YOU NOT.

TO JE NOVI SPIN, ORGANIZOVAN I VEĆ SE ŠIRI. DA LI DA SE SKRENE PAŽNJA ILI DA SE SVALI DEO KRIVICE NE ZNAM. AKO NE GLEDATE HAPPY, A BOGA MI I PINK, ILI NE ČITATE TABLOIDE, VERUJTE MENI TUŽNOJ. SPIN JE ZARAZAN, TEŠKO SE LEČI KAD SE „RAŠIRI U POPULACIJI“, TO VEĆ VRLO DOBRO ZNAMO. NADLEŽENI DRŽAVNI ORGANI, POPUT MINISTARKE ZA DRUŠTVENI DIJALOG, SU GLASNO ĆUTLJIVI, BTW.

Legitimna arbitrarnost vlasti tokom reagovanja u vanrednim situacijama i dodatno teškim okolnostima nije isto što i preki sudovi i medijski linčevi.

S druge strane, patriotizam nije nikakvo utočište hulja već normalna potreba pojedinaca u organizovanim zajednicama-pitajte Fukujamu ako meni ne verujete. Patriotizam je i velika satisfakcija kad da rezultate. Zar ne bi bila satisfakcija pomoći da se pobedi korona, a da se usput suzbiju bokani, marići, šešelji i ostali društveni virusi. To nacisti nisu koristile, neće nas Ćiki ocinkariti. Ima li boljeg puta da se kreira atmosfera za društveni dijalog oko ključnih pitanja i stvore mehanizmi demokratskog odlučivanja u donošenju odluka koji prethode vladavini prava. Novi društveni ugovor za novu Srbiju.

#Jelena Milić