AKTUELNO

Osnivač Centra za evroatlantske studije (CEAS) Jelena Milić objavila je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti:

U Briselu je juče počeo dvonevni samit ministara spoljnih poslova NATO, prvi za vreme Bajdenove administracije. Pričače se i o pripremamama predstojećeg NATO samita koji se održava na leto. Verovatno će se govoriti i o dinamici najavljenog američkog povlačenja iz Avganistana.

Kod Marića je održan samit osuđenih ratnih zločinaca, klub iz političkog krila, za zločine nad Albancima na Kosovu i onih koj su promakli pravidi a u čijoj je komandnoj zoni odgovornosti pobijen veliki broj albanskih civila. Povod, još jedna godišnjica početka NATO bombardovanja SRJ. Spomenuh Amere u Avganistanu, jer upravo čujem da su Ameri i tamo otišli ničim izazvani, vođeni svojim gepolitičkim imperijalnim planovima. Ne drukajte me kod Andrew Bacevich i Stephen Wertheim, dvojca iz Quincy Instiutute čije knjige o zabludama i greškama američkog hegemonizma upravo čitam. Čim vidim kako oni vide NATO bombardovanje SRJ javljam. “Sitnica” od oko 3000 pobijenih i 25 000 povređenih Amerikanaca u teroritičkim napadima na SAD 2001, u kojima je pogođen i Pentagon, koja se ne spomene u kontekstu AinA kod Marića. Demencija kao kod Bajdena, maskirana logoreičnošću koju ovaj nema ili je u pitanju zajednički zločinački poduhvat prerade istorije koji Srbiju udaljava od političkog Zapada a građane nepotrebno antagonizuje protiv istog?

Na Pinku upravo ide izjava još jednog osuđenog ratnog zločinca zbog zločina nad albanskim civilima sa Kosova. Ovo naglašavam, jer ni kod Marića ni u izjavama “heroja” iz jutarnjih programa se ne spominju UPRAVO ONI. Nope, bombarodvanje ‘99 je još u Prijedoru ranih devedesetih zacrtano, kad su zlikovci kamp otovrenog tipa “Walking Dead” pogrešno protumačili kao direktan nastvak Aušvica sad pod Srpskom upravom i šta god da se posle dešavalo je nebitno, zaverio se odvratni Zapad.

Otud ja kažem ovima iz CEAS odoh da se bavim “novim angažmanom”, novom angažmanu kažem imam nešto sa CEAS da završim i kidam kod Gorana koji me švercuje ovde na sajtu Pinka. Ko drug Lenjin sam, nuspojave revakcinisanja Sputnjikom V su čudo.

Evo, upravo jedan govori: “Ključ pobede ‘99 je genijalno komandovanje generala 98 i ceo Zapad se divi kako je vojska uspela da spase opremu i oružije”. Neki drugi su se čudili kako su i zašto pobili od 1400 do 1700 albanskih civila pre i oko 8000 tokom bombardovanja. Otud haške optužnice, otud je NATO ciljao ka Kosovu, otud je bombardovao mostove u ostatku Srbije. Da se spreči dopremanje još opreme i ljudstva koji bi pobijala CIVILE druge etničke pripadnosti na svojoj teritoriji. Kaže Sarapa upravo da će se još ovih dana pričati o ovoj temi. Hajde da im damo ceredibility of the fucking doubt da će možda spomenuti nekog pobijenog albanskog civila.

Videli smo u prošlom tekstu da se civili ne smeju ubijati ni u unutrašnjim oružanim sukobima. NATO ti čak i pomogne da ugušiš terorističku pobunu na svojoj teritoriji ako radiš po PS i ne uvede ti UN rezoluciju koja te razjuri sa te teritorije. To je jedna od najvećih legacija pokojnog premijera Đinđića o kojoj se najmanje priča. Druga je ona što je pustio kosovske političke zatvorenike, uključujući i Kurtija, iz srpskih zatvora. Čehov, puška, zid, strpite se.

Kad god krene crnomartovska sezona ja se čudim kako se taj deo Đinđićevog nasleđa, činjenica da je ubijen kad je aktuelizovao pitanje rešenja Kosova jer mu je očito bilo jasno da bez njega nema suštinske demokratizacije zemlje, činjenice koje su prethodile i one o samom NATO bombarodovanju, ma kako crne po tadašnju Srbiju bile i naša uspešna saradnja sa Hagom ne stave na jedan tas stvaranja društvenog konsenzusa o tome kako bi danas, 22 godine kasnije, moglo da izgleda kompromisno rešenje oko novog statusa Kosova koje bi Srbiju ostavilo na putu EU integracija.

Sve se više pitam, dok me bombarduju pogrešno koncipiranim istraživanjima javnog menja o odnosu građana o NATO i medijskom izveštavanju o Zapadu u Srbiji, šta bi bilo da je zilion pro-EU udruženja građana koja rade u Srbiji, o „nezavisnoj istraživačko novinarskoj i raskrinkavačko istinomerskoj“ eliti i poznavaocima EU prelaznih merila da ne govorim, kad bi svi oni makar na godišnjicu NATO bombardovanja izneli svoja znanja i stavove o bombardovanju? Da podsete građana, koji to masovno ne znaju kako pokazuju CEAS istraživanja, makar da je većina članica EU u isto vreme i članice NATO! Kad se već EU i NATO prave ludi. Osiremašeni uranijum i Grujičićku ću ja, neka, ali vi bar pobijene albanske civile da spomenite svake godine. Da li bi rezultati ovih istraživanja bili drugačiji? Da li bi to bilo efektnije i efikasnije od sačekuša Vučiću za minut ćutanja o Batajnici na nekom skupu? Sluuuutiiiiim, kako pesma kaže.

Možda mi najteže pada sve češće pitanje da li je ta ćutnja „mojih“ posledica straha da ako nešto laneš tamo gde ne treba, na primer na TV sa nacionalnom frekvencijom koju „njini“ gledaju, ne završiš kao lice NATO zla, ravnodušnost onog konobara koji kaže „nije moj reon“ ili nešto treće. Dugo već slutim da odgovor možda ima veze s time što kad bi se javnost ubedila u ove okolnosti i činjenice Vučić bi imao više argumenata za kompromis o Kosovu, od koga bi i država Srbija a ne samo Srbi sa Kosova i SPC imali neke budžetske vajde, kod Evropljana i Amera! Kako vidimo iz stavova EU i SAD, igrom slučaja ključnih donatora „udruženih pro-EU ćutača“, to im itekako nije po volji. Ljudi imaju ranije zacrtane ishode, koji žele da kontekstualizuju i memorijalizuju. Iz donjeg rakusa levog australijskog kvir diskursa. I nemačkih Zelenih. Da li je to razlog?

Nema te dvadesettrojke i dvadesetčetvorke (ključnih pregovaračkih poglavlja u procesu EU integracija), koje zagovaraju „udruženi pro-EU ćutači“ o NATO i „udruženi bukači“ o tome da korekcija administrativne linije sa Kosovom ne sme biti elemenat sporazuma o novom statusu Kosova (isti mahom), koja se može sprovesti uspešno bez prethodnog formalizovanja novog statusa Kosova u odnosu na Srbiju.

Prvo granica, čisti računi, pa novi ustav. Potom vladavina prava i demokratska kontrola oružanih snaga, na jasnim i zdravim osnovama utemeljeni u novom ustavu. Pa tek onda izborni zakoni i borba protiv korupcije. Što se mene, lica NATO zla u Srbiji, tiče tada možemo da budemo i Švajcarska, ne čak ni Švedska i Finska koje su članice EU ali ne i NATO.

Godinamaaaaa znaaaaam, varalaaaaa ste me, tačno znam i kad i s kim i kakooooo vatrenooooo. A Goran, koga navodno sumnjivi plaćaju, ako me sa svim ovim prošvercuje, prošvercuje. Dok nas Tanja Fajon i ostali analitičari „negativnog pro- Zapadnog narativa“ u Srbiji i druga razmažena derišta ne provale da smo pobijene albanske civile švercovali na sajtu PINKA onoliko, i to tokom našeg trobroj specijala povodom obeležavanja još jedne godišnjice NATO bombardovanja. Ne treba smetnuti s uma da Fajon-Đilas-United Media – i C(NV)o osovina „udruženih nezavisnih istraživačkih novinara sponozrisanih od para vlada zemalja članica EU i SAD i isitnomerača“ smatra da u Srbiji vladaju potpuno crno beli medijski uslovi. Crni đavoli jedni i nezavisni, profesionalni i nadasve inkluzivni drugi. Hajde u rebarca u Staroj Hercegovini, da će o albanskim civilima pobijenim od strane pripadnika oružanih snaga tadašnje SRJ i paravojski tokom rata na Kosovu 98-99 ovde o tome tokom ovih dana biti više reči nego u Danasu, Vremenu, NINu, te na Novoj S, N1 a o Direktno.rs da ne govorim.

#Jelena Milić

#NATO

#bombardovanje