AKTUELNO

Osnivač Centra za evroatlantske studije (CEAS) Jelena Milić objavila je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti:

Znate li vi onaj vic kad Kardelj sretne seljaka snuždenog jer mu krava kilava. Kardelj, ljubitelj širokih narodnih masa, odmah stupi u intenzivnu razmenu informacija i paternalistički da par saveta tipa kakav veterinar, nepoštena inteligencija, umotaj je u ćebe i da joj tople vode na svakih sat vremena. Sretne Kardelj opet seljaka za par dana ovaj još tužniji. Šta je? Krava više ni na noge ne može. O! Otvori vrata od štale, nek se provetri, skini ćebe, protrljaj je komovicom, ostavi na promaji. Posle par dana ide jadan seljak opet ka selu, tumara, ugleda Kardelja, krene da kidne, ali predusretljivi Kardelj ga stigne. Kako krava? Će lipše. Kuku, a jesi probao da joj namažeš vrat svinjskom mašću, a na jezik utrljaš so? Za par dana, seljak opet naleti na Kardelja, više ni ne pokušava da pobegne. „Kako krava“. „Umrla jadna“. „Šteta, a baš sam imao još par dobrih ideja“, kaže na to Kardelj.

Ajde Janšin eksperiment, niti sam ga čitala, niti karte gledala, par intervjua sam odbila, ali sam se ludo provodila razmišljajući kome i kako će Brčko da pripadne, da li se KFOR i NATO šta pitaju, ko će čije barjaktare, a ko šta drugo da upotrebi. Čujem Srbija može da nabavi, mašta bolje reći, i neko sokoćalo koje ometa avakse, moram hitno javiti NATO. Krenula dalje od Slavija Info i Balkan Info digla ruke pa imam vremena, kad naletim na Bondarenkov non paper.

Bondarenko, ruski politikolog sugeriše: “Ima puno ruskih regiona u kojima su pola stanovništva muslimani, pola hrišćani. Na primer na severnom Kavkazu, Baškiriji ili u Tatarstanu. Govorim o više od sto godina mirnog multinacionalnog i multireligijskog života. Zašto predstavnici srpskih i kosovskih vlasti, na primer, ne bi došli u Kazanj koji je jedna od islamskih prestonica u Rusiji i tamo pokušali da reše kosovsko pitanje?“ Ovo je predložio kao jedan od autora tekstova, prisutan na promociji zbornika „Zapisi Balkanista“ u izdanju „Službenog glasnika“, koji je predstavljen pre neki dan u Skupštini grada Beograda. I kid you not.

Bondarenko, Zaharova, Lavrov i Ljubinčić uporno demantuju one koji se brinu da Rusiji ne odgovora kompromisno rešenje novog statusa Kosova. U glas kažu: „To mogu da govore samo srpski neprijatelji. To nije istina. Predsednik Vladimir Putin je rekao da će svako rešenje koje bude u saglasnosti sa interesima Srbije biti odlično i za Moskvu“. Lavrov i Zaharova dodaju i u saglasju sa međunarodnim pravom.

Par stvari oko Bondarenkovog non paper, from a top of my head. Možda bi Čečenija bila bolja egzotična destinacija za pregovore, nego Kazanj. Jer i mi ovde raspetljavamo posledice jednog oružanog sukoba, pitanja raseljenih, imovine, ubijenih. Šta ćemo i sa R SB UN 1244 ( Nemojte posle da zaboravite da sam ja prva rekla da je ona sad, 2021. godine korisna NATO, a ne toliko Rusima). Šta ćemo sa evropskom perspektivom kao motivom za prevazilaženje konflikta i nalaženje kompromisa između Beograda i Prištine koje Čečenija i Co nemaju.

Jelena, stvarno su te oni Ameri omađijali. Kakve veze ima sad UN SB R 1244. Sve ti rešila Ljubinka u Milinčić non paper o Ukrajini kod Marića, nedemantovana od sagovornice. Prvo, Ukrajina i Gruzija, a to ponavlja i kod Sarape, ne mogu u NATO, jer imaju teritorijalne sporove, ha, ha, ha. Elem, sporove je izazvala Rusija okupacijom mimo međunarodnog prava, možda upravo i zato da ih teritorijalno osakati i sjebe im šanse za integraciju u demokratski svet. Ne poštuje pri tome obaveze prema OSCE misijama i njihovim mandatima big time. Al, vidi čuda, NATO i vrlo uticajni eksperti počinju sve više da call Russia bluff i zagovaraju što brži ulazak Gruzije u NATO bez obzira na okupirane Južnu Osetiju i Abhaziju, a da Ukrajina što pre dobije Akcioni plan o članstvu-MAP, bez obzira i na Don. Možda ima prostora da se Rusija povuče iz Ukrajine, a da za uzvrat dobije Severni Tok 2.

Ukratko, u Budimpešti 1994, tokom kongresa OEBS potpisan je Memorandum o bezbednosnim garancijama kojim su Kazahstan, Ukrajina i Belorusija pristupile sporazumu o neširenju nuklearnog oružja. Bezbednosne garancije, za nuklearno razoružavanje na koje su tri zemlje pristale, koje su ima dale Rusija, SAD i VB, podrazumevaju garanciju teritorijalnog integriteta! Posle su malo vodeniju verziju potpisale i Francuska i Kina, i Lavrovljevim potpisom memorandum je de facto prenet u UN.

Kad su Rusi VIA little green men - nadzornici izbora i podsticači get out to vote kampanje – anektirali Krim, a svet pitao Lavrova šta bi sa potpisom, sa poštovanjem međunarodnog prava on im odgovorio otprilike ovako: „Ukrajina je sada druga zemlja nije to ona s kojom smo pregovarali.“ Šta je u međuvremenu nesretna Ukrajina zgrešila? Pa krenula ka približavanju EU, sporo i polako.

Pa me muči ta fraza „odlično i za Srbiju i za Moskvu“ u Lavrov-Ljubinčić-Zaharova non paper. Da li bi slučajno, građani Srbije mogli sami da odluče šta i kako oko novog statusa Kosova i da to Rusi prihvate, bez little green men posmatrača izbora i omogućavača fer referenduma na Krimu. Sa elememntima inostranosti. Ili će to biti samo jedan deo uslova, a drugi je onaj koji de facto kaže ko u Dušanovom zakoniku, biće kako Dušan-Moskva kaže da je odlično. Muči me i ko će da tumači međunarodno pravo, Lavrov ili Srbija. Srbija se pokazala dosta odgovornijom u poslednjih dvadesetak godina, a ima i bolno iskustvo kad ga krši.

Ne znam ni šta bi drug Kardelj nama sad preporučio. Nasam se da je Srbija 2021. zdavija krava u rukama manje sluđenog seljaka. Bezobzirnih Kardelja sada, nažalost, ima više. Zato Milićkin non paper stiže sutra.

#Jelena Milić