AKTUELNO

Đakon Hadži Nenad M. Jovanović, teolog, master religiolog, doktorand na Fakultetu političkih nauka, u svojoj četvrtoj monografiji, pod naslovom: ''Religija, Bajden i Srbija'' i podnaslovom: ''Religijski faktor u politici predsednika Bajdena i kako bi mogao da utiče na srpske interese'', bavi se veoma aktuelnom politikološko-religiološkom temom uticaja religije na formiranje balkanske politike nove američke predsedničke administracije.

Vaša monografija je prva u Srbiji, a verovatno i jedna od prvih u svetu, koja se bavi ovako aktuelnom temom. Šta Vas je motivisalo prtihvatite tako nezahvalnog posla i da se posvetite naučnom razmatranju ovako sveže teme?

Rekao bih da u tom opredelenju da društvena pitanja nastojim sebi da objasnim i razumem u politikološko-religiološkom ključu, leži razlog zbog čega sam se posvetio baš ovoj temi. Kad uzmemo u obzir da je ova knjiga pisana u periodu januar-mart 2021, a da je Džozef Bajden preuzeo predsedničku dužnost 20. januara 2021, onda nam je jasno da se tu, bez lažne skromnosti, zapravo, radilo o svojevrsnom pionirskom poduhvatu, koji se drznuo da se prihvati, vrlo nezahvalnog, zadatka anticipacije nekih budućih spoljnopolitičkih tokova. Ono što je, međutim, osobenost ovog pristupa jeste to da ovde nastojim da sagledam koliko i kako religija može da utiče na formiranje politike nove američke predsedničke administracije prema regionu tzv. Zapadnog Balkana.

O aktuelnost teme kojoj se bavite u svojoj novoj knjizi svedoči i vest, koja je ovih dana zaokupila svetsku javnost, a koja sugeriše da predsedniku Bajdenu, kao deklarisanom rimokatoliku, preti ekskomunikacija zbog njegovog političkog angažmana po pitanju određenih problema etičke prirode.

Svima je poznato kakvu poziciju Džozef Bajden, koji je tek drugi rimokatolik u ovalnom kabinetu, politički zauzima kada su u pitanju etički i religijski diskutabilna pitanja, kao što su: homoseksualizam, istopolne zajednice, medicinski potpomognuto samoubistvo i različita bioetička pitanja, ali pre svega utrobno čedomorstvo, tj. namerni prekid trudnoće, kao oblik ''kontrole rađanja''. Kad uzmemo u obzir, da je nedavno Konferencija rimokatoličkih biskupa Sjedinjenih Država donela odluku da se američkim političarima, koji promovišu utrobno čedomorstvo, uskrati pravo pristupanja pričešću, onda nam je jasno koliko je ovo pitanje religijske, ali istovremeno i političke prirode. Bajden nipošto nije jedini američki visokorangirani rimokatolički političar, koji bi se mogao naći na udaru ovakve odluke, koja bi mogla da utiče na njihov duhovni život, ali i da škodi njihovom ugledu u javnosti i da utiče na stepen njihove podrške u javnosti. Ipak, na ovom mestu vredi reći da smatram da su male šanse da sam predsednik Bajden bude ekskomuniciran zbog takvih svojih političkih stavova, mada je u prošlosti bilo slučajeva da mu je, upravo zbog toga, već, bivalo uskraćivano pravo na pričešće, o čemu se detaljno govori u ovoj knjizi. Uostalom, konačnu reč po ovom pitanju bi imao papa Franja, koji može, ali i ne mora, da prihvati ovakve odluke američke Biskupske konferencije. Ova knjiga, upravo, razjašnjava zbog čega je to tako.

U kojoj meri sve to može da ima veze sa nekim budućim odnosom Bajdenove administracije prema Srbiji i srpskim interesima?

Verujem, u značajnoj, ali ne i u presudnoj meri. To, svakako, nisu elementi koji jedini utiču na formiranje spoljne politike jedne predsedničke admnistracije, jer se ona ne menja u skladu sa verskim opredeljenjem nekog njenog istaknutog protagoniste, makar to bio i sam predsednik. Nastojanje ovog rada jeste da rasvetli neke dominantne i zanimljive elemente uticaja religijskog faktora na politiku nove američke predsedničke administracije i kakvo bi oni dejstvo mogli da imaju na neke od ključnih srpskih nacionalnih interesa. Odbijanje da se ovom materijom ozbiljno i odgovorno pozabavimo može samo da škodi sagledavanju važnosti i uloge religijskog faktora u američkoj politici, što može da proizvede nepovoljne rezultate po pravilnije sagledavanje i anticipaciju njenih budućih tokova. U ovoj knjizi se, npr, u tom smislu, skreće pažnja na političku delatnost ljudi kao što su čikaški nadbiskup i kardinal dr Blaž Džozef Čupić, bivši veliki muftija i reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr ef. Mustafa Cerić i mnogi drugi. Upravo je, stoga, ovaj problem neophodno sagledavati, prevashodno, iz ugla politikologije religije.

Čini se da je ova Vaša knjiga, već, naišla na dobar prijem u srpskim akademskim i naučnim krugovima.

Mogu da kažem da mi imponuje i izaziva negordeljivu radost, što su se o njoj veoma povoljno izrazili njeni recenzenti, a to su ljudi najvišeg mogućeg renomea u ovoj oblasti, kao što su: prof. dr Miroljub Jevtić, prof. dr Dejan Mirović, prof. dr Dušan Proroković, doc. dr Srđan Perišić i dr Aleksandar Raković. Na posletku, dozvolite mi da zablagodarim izdavaču i suizdavaču ove knjige: Institutu za političko umrežavanje i Centru za istraživanje pravoslavnog monarhizma, kao i IN4S-u, MIR Publishing-u i drugima, koji su podržali i omogućili da se ostvari ovaj projekat, za koji verujem da će naći svoju čitalačku publiku, te da će biti od polze protagonistima srpske crkvene i državne diplomtije, koji su zaduženi da trasiraju magistralne tokove srpske spoljne politike na polzu naše Crkve, države i sveukupnosti naroda srpskog.