Darko Obradović, programski direktor Centra za stratešku analizu, objavio je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti.
Srbija ima istorijsku šansu da zaštiti svoju energetsku suverenost i privuče novi ciklus investicija. Rešenje energetskog problema koji je izazvala Rusija nije pitanje neutralnosti nego opstanka Srbije. Poseta predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen odigrava se u trenutku veoma snažne eksterne krize kojom je pogođena Srbija. Ruska agresija na Ukrajinu od 2022.godine nanosi veliku štetu Srbiji i njenom međunarodnom, ekonomskom, bezbednosnom i energetskom položaju.
Foto: TV Pink Printscreen
Sankcije uvedene Gaspromu odnosno Rusiji pogodile su preko 200 entiteta tog 10.januara 2025.godine. Treba biti svestan da je NIS 2008.godine prodat Rusima u suprotnosti sa nacionalnim interesima Srbije- nije izgrađen Južni tok, a Srbija je izgubila energetsku suverenost. Vezivanje za rizična geopolitička partnerstva državu izlaže potencijalno ozbiljnim posledicama.
Rusko vlasništvo u NIS-u dovelo je Srbiju na ivicu energetskog opstanka. Više nije pitanje neutralnosti nego nacionalnog opstanka i čuvanja ekonomije. Zašto je ovo važno u kontekstu posete Ursule fon der Lajen?
Iz razloga što Evropska unija kao i članstvo Srbije u EU sa sobom ne nosi kategoriju geopolitičkog rizika i opasnosti po opstanak ekonomije i države. Evropska unija je karta spasa za Srbiju da prevaziđe energetsku krizu. Strateško partnerstvo koje je godinama građeno sa Rusijom na prvom testu je kolabiralo. Umesto „bratske“ ispružene ruke Srbija dobija tišinu i odsustvo rešenja. Dugoročni ugovor za gas je izostao. Pitanje NIS-a nije kolateralna šteta jer je Rusija svesno i namerno krenula u agresiju na Ukrajinu i sada je Srbija na potezu da donese suverene odluke. Nisu američke sankcije Rusiji viša sila nego posledica ruskih oružanih akcija. Kao što i sankcije NIS-u nisu usmerene prema Srbiji već prema ruskom vlasništvu širom sveta. Potpuno je drugi okvir što je ruski vlasnik vrlo verovatno naš energetski resurs koristio da finansira nelegitimni politički uticaj i da se informaciono meša u suverene odluke Srbije.
Na ovom mestu dolazimo do posete Ursule fon der Lajen za koju se može reći da gaji vrlo odmeren, prijateljski, diplomatski odnos prema predsedniku Vučiću i državi Srbiji. Za razliku od prethodnih davno ispraćenih garnitura EU zvaničnika Ursula fon der Lajen je pokrenula nekoliko praktičnih inicijativa koje se tiču Zapadnog Balkana. Kao najveća ekonomija ovog regiona Srbija je ostvarila najveće koristi od pretpristupnih sredstava, plana oporavka od kovid-19, paketa podrške za energetsku podršku i na kraju čuveni Plan rasta za Zapadni Balkan. Geoekonomija Srbije je egzaktna kategorija. 60% ukupnih investicija dolazi iz Evropske unije, EU je najveći investitor i najveći donator, nema sela u Srbiji gde EU nije donirala sredstva.
Foto: Tanjug AP/Mindaugas Kulbis
Svi ostali, uključujući Kinu, dolaze i ulažu u Srbiju upravo zbog pristupa tržištu EU. Ekonomska međuzavisnost Srbije i Evropske unije predstavlja prirodnu realnost. Treba napomenuti da je saradnja dobrodošla sa svima, ali uvek se mora izmeriti šta se iz te saradnje dobija. Saradnja sa Evropskom unijom donosi tehnologije, standarde zaštite radnika, životne sredine, intelektualne svojine i naravno tržište. Srbija ne izvozi značajno ni na rusko ni na kinesko tržište. Prošlo je dve godine od ugovora o slobodnoj trgovini sa Kinom i još uvek nema nikakvih značajnijih pomaka. Svi argumenti daju jasan pregled stanja u pogledu katastrofalne manifestacije geopolitičkog rizika koji predstavlja Rusija.
Od 2022.godine EU je opredelila Energetski paket podrške za Zapadni Balkan vredan 1 milijardu eura. U međuvremenu EU je vrlo efikasno smanjila učešće ruskog gasa sa 48% u 2022.godini na 19% u 2025.godini. Uprkos ruskoj zloupotrebi energenata u cilju ostvarenja strateških interesa u Evropi je bilo dovoljno energenata. Na dan 1.novembra 2024. skladišta su bila puna preko 90%. Evropa je grejnu sezonu 2024-2025 završavala sa 54% popunjenosti svojih skladišta na kraju. Cena prirodnog gasa u EU je 10% jeftinija nego cena ruskog gasa u Mađarskoj. Evropska unija predstavlja efikasan model odgovora na krizu jer pristupa sistemskom rešenju. U prvom redu reč je o zajedničkim nabavkama energenata, u drugom se radi o razvoju tržišta i investicija, u trećem je reč o inovacijama i energetskoj efikasnosti.
Rusija je godinama širila propagandu na račun toga da nema zamene za njene „jeftine“ energente, da je unapređenje energetske efikasnosti trošak i već čuveni mitovi o „bankrotu“ i „smrzavanju“ Evrope. Odgovor Evrope zasnivao se upravo na štednji energije, diverzifikaciji snabdevanja i proizvodnji čiste energije. Vredi napomenuti da je „zelena agenda“ isto predmet ruskih kampanja dezinformacija upravo sa ciljem da sačuvaju svoj energetski monopol. Zahvaljujući programu REPowerEU učešće ruske nafte je svedeno na svega 3%. Energetska platforma EU igra ključnu ulogu u diverzifikaciji njenog snabdevanja energijom. Platforma pomaže u koordinaciji infrastrukturnih investicija i pregovora sa spoljnim dobavljačima gasa kako bi se sprečilo da zemlje EU jedna drugu nadmašuju ponudama i time dižu krajnju cenu. Prema podacima sa sajta Evropske komisije u ovom trenutku veća je ponuda nego potražnja za prirodnim gasom u Evropi.
U kontekstu energetske krize pred kojom je Srbija od Evropske unije smo dobili moguća rešenja. Na konferenciji za štampu Vučić-fon der Lajen spomenut je Transbalkanski energetski koridor čiji Srbija nije deo u ovom trenutku. Energetska pomoć je takođe najavljena od strane EU. U ovom ključnom trenutku za Srbiju uspostavlja se radna grupa Srbija-EU za prevazilaženje energetske krize. Pristupiće se izgradnji i investicijama u energetske infrastrukturne objekte. Predsednik Vučić je bio jasan „neće se dozvoliti energetska kriza“. Verujem da se uz podršku EU i suverene odluke Srbije može izbeći energetska kriza. Međutim, uvek treba u dobroj nameri postavljati pitanja zašto Srbija nije članica inicijative „Tri mora“ koja obuhvata povezivanje istočne, južne i centralne Evrope kroz energetske i infrastrukturne koridore. Pred Srbijom je velika ekonomska šansa da kroz izgradnju energetske nezavisnosti privuče novi ciklus stranih direktnih investicija. Ovde se ne misli samo na naftu i gas već i na kreiranje „zelenih“ poslova poput dodatnog ulaganja u obnovljive izvore energije jer tranzicija ka zelenoj energiji predstavlja respektabilan generator novih poslova i doprinosi rastu BDP-a. Razvoj nuklearne energije u Srbiji treba da se vodi negativnim iskustvima ruskog vlasništva u NIS-u u trenutku kada se bude birao međunarodni partner.
Problem koji je Rusija svojom agresijom napravila Srbiji može biti šansa za snažni impuls procesu evropskih integracija. Već sada je apsolutno jasno da bez pomoći EU nema energetske bezbednosti za Srbiju. Raduje najavljena izgradnja gasne konekcije sa Rumunijom. Priključenje Transbalkanskom koridoru od Srbije može napraviti pravo i efikasno energetsko čvorište. Raduje činjenica da je uz pomoć EU zavisnost od ruskog gasa smanjena za oko 20% izgradnjom interkonektora Niš-Dimitrovgrad. Bugarska i Estonija su elminisale skoro 100% zavisnosti od ruskog gasa za godinu dana, to može i Srbija da uradi jer više ne sme da zavisi od neodgovorne, autogenocidne i opasne ruske politike.