AKTUELNO

Devedesetogodišnja baka oborila je Ginisov svetski rekord kao najstarija žena koja je izvela "mrtvi vis" (izdržaj u visu na vratilu).

En Kril Eselstin iz Ohaja prošlog meseca je držala težinu sopstvenog tela dva minuta i 52 sekunde, nadmašivši prethodnu rekorderku, 81-godišnju Eni Džudis iz Kalifornije, koja je u visu provela dva minuta i jednu sekundu.

- Nikada u svojih 90 godina nisam mogla da zamislim da ću imati tu sreću da dobijem fokusiranu obuku, podršku i želju da zaista osvojim titulu u Ginisovoj knjizi rekorda, a naročito ne u 90. godini! - rekla je Eselstinova, koja živi u Peper Pajku.

Sve je počelo kada ju je sin Rip zamolio da testira svoju snagu.

- Tražio je da odem do vratila za zgibove i visim koliko god mogu. Namestila sam telefon da može da me gleda i visila sam minut i 15 sekundi. Rip je bio zaprepašćen!

Sudbina je htela da Rip već sledećeg dana pročita vest o rekordu koji je držala Džudisova. Odmah je pozvao majku i ohrabrio je da pokuša da je svrgne sa trona. Ova devedesetogodišnjakinja je osetila da joj je taj cilj nadohvat ruke, doslovno.

- Pošto sam bez mnogo vežbe mogla da visim minut i 15 sekundi, to mi nije zvučalo nemoguće - nastavila je ona.


Eselstinova je počela da trenira u februaru, a Rip joj je bio svakodnevni virtuelni trener.

- Verovali ili ne, kako je mesec odmicao, osećala sam da mi ruke postaju jače. Žuljevi koji su u početku toliko boleli pretvorili su se u zadebljanja; leđa su mi se osećala malo bolje - rekla je ona.

Dana 6. marta, u njenoj kući se okupila grupa merioca vremena, fotografa, svedoka, advokat, vatrogasac, komšije, dva lična trenera i svo četvoro njene dece kako bi prisustvovali ovom impresivnom podvigu.

Njen prvi pokušaj tog dana iznosio je dva minuta i 41 sekundu, ali su prisutni tražili da ponovi vežbu jer je mlatila nogama, zbog čega bi mogla biti diskvalifikovana. Posle 30 minuta odmora, vratila se na vratilo.

- Svi su ćutali do isteka drugog minuta. Na dva minuta i 30 sekundi prostorija je eksplodirala od navijanja. Tada sam čula da sam premašila vreme iz svog prvog pokušaja - prisetila se ona.

- Leđa i ruke su me boleli, ali uzvici oduševljenja jer sam oborila vreme iz prvog pokušaja i približila se granici od tri minuta, ostavili su me u stanju čuda, a bol u leđima je nestao pred radosnim uzbuđenjem koje je zavladalo u prostoriji.

Kada je saznala da joj je malo falilo do tri minuta, već je počela da razmišlja o obaranju sopstvenog rekorda.

- Da sam znala da sam tako blizu, možda bih izdržala još malo. Drugi put!

Autor: D.Bošković