Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Svetu Petku, praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, a gužve ispred crkve Ružice na Kalemegdanu su počele.
Građani svake godine na ovaj veliki praznik dolaze da zapale sveću i pomole se ovoj svetiteljki za zdravlje i mir.
Nepregledan red prostire se ispred crkve Ružica, a ljudi strpljivo čekaju da uđu u crkvu kako bi se poklonili Svetoj Petki čiji se deo mošti nalazi upravo na ovom mestu.
Kao i protekle godine, obzirom da je koronavirus i dalje prisutan, svi vernici trude se da održe distancu kao i to da poštuju aktuelne mere.
Njoj se posebno obraćaju žene svih vera i nacija smatrajući je svojom zaštitnicom.
Takođe, redovi su i ispred česme kod ove crkve, za koju se veruje da je izgrađena na izvoru lekovite vode. Za ovu vodicu se veruje da isceljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.
Sveta Petka ili Paraskeva je najznačajnija svetica srpskog porekla. Živela je u Epivatu (Mala Azija) krajem 10. i početkom 11. veka. Po predanju je najveći deo svog života provela u pustinji uz molitvu, post i usamljenost. Ostala je devica celog života.
Predanje kaže i da joj je u snu Isus Hrist naredio da se vrati u civilizaciju, dajući joj moć da leči bolesne. Njena čudotvorna moć ostala je po legendi da traje i posle smrti, te su ljudi nastavili da se isceljuju na čudotvornim izvorima koje je ostavila iza sebe.
Veruje se da čudotvorna voda sa izvora kod kapele Svete Petke u crkvi Ružica leči mnoge bolesti, a naročito probleme sa očima. Pravoslavci iz mnogih zemalja zato upravo svakog 27. oktobra dolaze da uzmu vodu sa svog izvora u nadi da će im podariti dobro zdravlje ili izlečenje od trenutnih oboljenja.
Podsećamo, posebno mesto u istoriji Beorada predstavljaju Crkva Ružica i kapela Svete Petke.
Večito poštovanje Beograđana prema ovim hramovima govori da je posebna vrsta energije, koja do danas ka nama dopire od predaka - uzidana u ova mesta.
Crkva Ružica je napravljena od zdanja stare, austrijske barutane, sazidane u doba kada su gradom vladali Austrijanci od 1717 - 1739. godine. Kada su konačno Turci otišli iz Beograda 1867. godine, mi smo joj dodali zvonik i načinili je jednom od najneobičnijih crkava na svetu.
Hram koji je nastao iznad čudotvornog izvora Svete Petke posebna je priča. Odvajkada su Srbi nastanjeni u Beogradu verovali u isceljujuću moć ovog izvora. Smene vladara u ovom gradu često su sprečavale naše pretke da priđu ovom mestu, pa ipak, narodna vera u isceljujuće moći vode sa izvora trajala je vekovima.
Nekoliko starih crteža, koje je uradio Luka Mladenović podsećaju na stari ambijent ovog mesta. Mladenović je svakako bio jedan od najvećih hroničara starog Beograda, a njegove skice, crteži i slike sačuvale su makar deo ambijenta nekadašnjeg grada.
Mladenović je svojevremeno oboleo od tubrekuloze, ali je ozdravio pijući vodu sa izvora Svete Petke i ostao večito zahvalan ovom mestu i svojoj Zaštitnici.
Crkve su bile na udaru austrougarskih projektila u Prvom svetskom ratu, i začudo su "preživele" do dana današnjeg. To su, po mnogima, najvažnija svetilišta našeg naroda u ovom gradu.
"Polijeleji"
Ono što Crkvu Ružicu čini posebnom su polijeleji koji su napravljeni u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu 1925. godine. To su "lusteri" koji su sačinjeni od oficirskih sablji, kao i pištoljskih i puščanih metaka koje su koristili naši vojnici, branitelji Beograda 1915. godine.
Autor: