Sredinom osamdesetih godina jedna slika krasila je bezbroj domova i postala neizostavni deo odrastanja mnogih generacija.
Gotovo da nije bilo stana ili kuće u kojoj se nije mogla videti poznata scena devojčice i psa — tiha, nežna i puna emocija.
Ta slika bila je svedok jednog drugačijeg vremena. Vremena kada su se deca igrala napolju do zalaska sunca, kada su se kolena često grebala, a osmesi nisu silazili sa lica. Vremena bez mobilnih telefona, interneta i stalne žurbe, kada je detinjstvo imalo sporiji i bezbrižniji ritam.
Foto: D.Bošković
Devojčica i pas simbolizovali su nešto univerzalno — čistu ljubav, poverenje i bezuslovnu vernost. Nije bilo potrebe za rečima; sama slika govorila je dovoljno i budila toplinu u svakome ko bi je pogledao.
Danas, kada je svet znatno drugačiji, ova slika u nama budi snažne emocije i vraća nas u neka, barem u sećanjima, srećnija i jednostavnija vremena. Ona nije samo ukras na zidu, već uspomena, podsetnik na detinjstvo i na vrednosti koje ne bi smele biti zaboravljene.
Da li ste i vi u svom domu imali ovu ili neku sličnu sliku? Da li je još uvek čuvate, ili živi samo u vašim sećanjima?
Autor: D.Bošković