AKTUELNO

Ako je neko navikao da svoju vrednost potvrđuje kroz tuđe poglede, komplimente, poruke i interesovanje, ulazak u ozbiljnu vezu ne znači automatski da je spreman da se odrekne tog obrasca. Problem nastaje kada potreba za pažnjom drugih ljudi počne da povređuje osobu koja mu pruža ljubav, sigurnost i posvećenost.

Postoje ljudi kojima pažnja drugih nije samo prijatna, već im je gotovo neophodna da bi se osećali poželjno, važno i vredno. Pogled, kompliment, razgovor, poruka, flert ili saznanje da su nekome privlačni mogu im pružiti kratkotrajan osećaj moći i samopouzdanja. Psihološki gledano, reč je o obrascu spoljašnje validacije – potrebi da sopstvenu vrednost neprestano proveravamo kroz reakcije okruženja. Posebno je zanimljivo kada takva osoba prvi put uđe u ozbiljan, stabilan i zreo emotivni odnos, a prethodno nije imala iskustvo istinske partnerske bliskosti. Godinama navikavana na potvrdu koja dolazi spolja, ona može teško da razume da ljubav podrazumeva i određene granice, odgovornost i sposobnost da se odoli iskušenju stalnog traženja pažnje.

Nezrelost se ne ogleda u tome što neko voli komplimente ili mu prija da bude primećen. Svima je, u određenoj meri, prijatno da budu poželjni i prihvaćeni. Problem nastaje kada tuđa pažnja postane merilo lične vrednosti, a potreba za njom važnija od emocionalne sigurnosti osobe sa kojom gradimo odnos. Tada partner može nastaviti da traži potvrdu kroz flert, dopisivanja, koketiranje ili održavanje odnosa u kojima postoji prikrivena mogućnost romantičnog interesovanja. Čak i kada tvrdi da nema lošu nameru, njegovo ponašanje može pokazivati da mu je teško da se odrekne osećaja koji dobija kada ga neko drugi želi. To je znak emocionalne nezrelosti, odnosno nedovoljno razvijene sposobnosti da se sopstvene potrebe regulišu bez stalnog oslanjanja na spoljašnje izvore potvrde.

Postoji i druga strana priče – partner koji posmatra takvo ponašanje. Osoba koja ljubav doživljava kao izbor, odanost, poštovanje i međusobnu sigurnost može se naći u veoma neprijatnoj poziciji. Počinje da se pita zašto pažnja drugih ljudi ima toliko značaja, da li je ono što pruža dovoljno i zbog čega mora da deli emocionalni prostor veze sa potrebom partnera da se dopada drugima. Vremenom se javlja osećaj povređenosti, nepoštovanja, pa čak i poniženja. Naročito je teško kada jedan partner ne odobrava takav stil ponašanja, dok drugi pokušava da ga predstavi kao bezazlenu zabavu, društvenost ili nešto što ne bi trebalo da izaziva nesigurnost. Nije poenta u zabrani da neko bude primećen, već u tome da se razume kako njegovi postupci utiču na osobu koju je izabrao za životnog saputnika.

Može li se ovaj obrazac prevazići? Može, ali ne tako što će povređeni partner neprestano objašnjavati zašto ga određeno ponašanje boli, kroz kontrolu ili pokušavati da bude još privlačniji i zanimljiviji kako bi nadoknadio pažnju koju druga strana traži van veze. Promena počinje tek kada osoba koja traži spoljašnju validaciju prepozna sopstveni obrazac i iskreno se zapita zbog čega joj je toliko važno da je drugi žele, primećuju i potvrđuju. Potrebno je da nauči da razlikuje prijanje pažnje od zavisnosti od nje, da razvija unutrašnje samopouzdanje i da razume da odanost nije gubitak slobode, već svesna odluka. Razgovor bez optuživanja, jasno postavljene granice, doslednost u ponašanju, a po potrebi i individualna ili partnerska psihoterapija, mogu biti važni koraci ka promeni.

Foto: Unsplash.com

Ipak, najvažnije je razumeti da ljubav sama po sebi nije dovoljna da promeni nečije emocionalne navike. Jedan partner ne može svojom strpljivošću, razumevanjem i posvećenošću nadoknaditi nedostatak unutrašnje sigurnosti drugog. Ako osoba prepoznaje problem, preuzima odgovornost i svojim postupcima pokazuje da želi da gradi drugačiji odnos, postoji prostor za napredak. Ali ako uporno umanjuje tuđa osećanja, odbija da poštuje dogovorene granice i svaku primedbu doživljava kao pokušaj kontrole, onda problem više nije samo potreba za validacijom, već i odsustvo odgovornosti prema partneru. Zrela ljubav ne zahteva da prestanemo da budemo primećeni u svetu, ali zahteva da ne ugrožavamo osobu koju volimo zarad potvrde da smo i dalje poželjni drugima. Jer prava emocionalna sigurnost ne nastaje kada nas želi što više ljudi, već kada više nemamo potrebu da svoju vrednost dokazujemo na račun nečijeg mira.

Autor: S.Paunović