Iako već u 89. godini života, ovaj deka je vedrog duha, još voli da izađe, prošeta ispred kuće i ogreje se na julskom suncu.

Rođen je 12. jula, daleke 1932. godine. U životu je prošao kroz nekoliko ratova, teška i dobra vremena, Nemačku, ali se na kraju ipak vratio na svoje ognjište.

Sve je počelo još od ranog detinjstva, kada mu je otac ponudio da popije pivo. Probao je, ali kako kaže, bilo mu je gorko. Došla je i ta 1969, od koje je sve i počelo.

Odlazi da radi na građevini u Nemačku. U, kako je zovu "zemlji sreće", prvo na šta su radne kolege Miloradu skrenule pažnju jeste, da voda nije za piće, te su mu tada predložili da umesto nje, pije pivo.

I poslušao ih je. Od tog trenutka, pa sve do danas, Miloradu je pivo postala svakodnevnica. Vodu gotovo da ne pije.

Iz Nemačke se vraća 1991. godine, kada odlazi u zasluženu penziju.

Za njega ne postoji reč "lek", a od svih mogućih "terapija", uzima dve do tri rakije uz jutarnju kafu, dok posle ručka nastavlja sa pivom.

Danas Miloradovo bogatstvo broji pet unuka, osam praunučadi, i u novembru treba da postane praded deveti put i čukunded prvi put.

Autor: