Smrt voljene osobe uvek unosi posebnu atmosferu tuge i zbunjenosti u dom. Rođaci se često susreću sa mnoštvom sujeverja o tome koji predmeti mogu naštetiti živima. Važno je razumeti ova narodna verovanja i razumeti kako pravilno rukovati nasledstvom.
Mnogi ljudi veruju da lične stvari zadržavaju energiju svog vlasnika nakon njegove smrti. Da biste vratili mir svom domu i sprečili nesreću, važno je obratiti pažnju na određene kategorije predmeta. Hajde da pogledamo čega bi trebalo prvo da se rešite zbog sopstvenog mira. Neki predmeti donose energetsku nesreću, dok drugi uništavaju emocionalnu atmosferu doma i utiču na psihu onih koji u njemu žive. U svakom slučaju, ništa dobro ne može proizaći iz ovih predmeta.
1. Lični nakit pokojnika
Prstenje, lanci, a posebno ručni satovi smatraju se moćnim čuvarima informacija o biopolju osobe. Veruje se da nakit može sačuvati sećanje na bolesti i patnje svog vlasnika. Ako je osoba preminula iznenada ili nakon duge bolesti, takav nakit može izazvati anksioznost kod svojih novih vlasnika.
Nošenje takvih predmeta odmah nakon tragedije se ne preporučuje zbog psihološke patnje. Ako odlučite da zadržite nakit kao porodično nasleđe, najbolje je da ga duže vreme čuvate u kutiji za nakit. Ovo će pomoći da se prekine emocionalna veza sa tužnim događajem i sačuvaju samo lepe uspomene na vašeg rođaka.
Mnogi savetuju da se takvi uspomeni osvećuju u crkvi ili jednostavno ispere pod mlazom vode. Ovo simbolično čišćenje pomaže u ublažavanju unutrašnje napetosti kod preživelih članova porodice. Međutim, najčešće se oni tope ili doniraju. Ako je to moguće, naravno. Na primer, satove je teško ponovo koristiti.
Foto: Pixabay.com
2. Odeća i posteljina
Prema narodnim verovanjima, najopasniji predmeti su oni koji se nose u poslednjim trenucima života. Tkanina upija mirise i telesne tečnosti, postajući direktan podsetnik na bol i smrt. Psiholozi i sveštenici jednoglasno savetuju da se takva odeća odbaci bez žaljenja.
Dušeke i posteljinu koju koristi teško bolesna osoba takođe je najbolje baciti ili spaliti. Veruje se da je fizičko i energetski čišćenje takvih predmeta praktično nemoguće. Korišćenje ovih predmeta može izazvati loše snove i stalni osećaj depresije kod zdravih ljudi.
Kvalitetna odeća koju su pokojnici nosili tokom srećnih perioda svog života može se pokloniti onima kojima je potrebna. Važno je to učiniti čistog srca i iskrenom molbom da se pokojnika setite lepim rečima. Dobročinstvo se smatra najboljim načinom da se iskoristi garderoba voljene osobe i pomogne drugima. Čuvanje stvari za sebe se ne preporučuje, jer ezoteričari veruju da će odeća i posteljina doneti nesreću voljenima.
3. Ogledala iz sobe preminule osobe
U globalnoj kulturi, ogledala su oduvek smatrana misterioznim predmetima i nekom vrstom portala između svetova. Postoji verovanje da površina ogledala može da uhvati trenutak smrti i zadrži dušu u domu. Zato je, u prvim danima nakon tragedije, uobičajeno da se sve reflektujuće površine prekriju debelom tkaninom.
Ako se ogledalo nalazilo u spavaćoj sobi pokojnika i bilo je stalni svedok njegove patnje, preporučuje se da se zameni. Staro ogledalo može akumulirati negativne emocije i preneti ih nazad u prostoriju. Novo ogledalo će pomoći da se osveži energija sobe i stvori svetlija atmosfera.
Foto: Pixabay.com
Sa praktične perspektive dizajna, promena enterijera nakon smrti voljene osobe pomaže živima da se brže prilagode. Vizuelne promene u sobi smanjuju rizik od produžene depresije kod članova domaćinstva. Čišćenje doma od starih ogledala je važan korak ka početku nove faze života bez nepotrebnog nereda.
4. Fotografije snimljene neposredno pre smrti
Fotografije ljudi snimljene tokom bolesti ili starosti ne prenose uvek pozitivnu poruku. Postoji popularno verovanje da takvi portreti mogu iscrpeti životnu snagu onih koji ih gledaju. Ovo posebno važi za fotografije uramljene i istaknute.
Najbolje rešenje je da takve fotografije čuvate u posebnom porodičnom albumu, umesto da ih izlažete. Za memorijalni kutak, najbolje je odabrati fotografiju osobe kada je bila mlada, zdrava i srećna, ili barem nekoliko godina pre smrti. Takva slika će izazvati blagu tugu umesto straha i očaja.
Psiholozi naglašavaju da stalni kontakt očima sa slikama pokojnika ometa normalan proces tugovanja. Ljudi podsvesno postaju zaglavljeni u prošlosti, sprečavajući sebe da krenu napred. Stavite nepotrebne portrete u kutiju kako biste postepeno vratili svoje emocionalno stanje u normalu.
5. Medicinski uređaji i lekovi
Predmeti direktno povezani sa bolešću ne bi trebalo da ostanu u životnom prostoru nakon sahrane. Aparati za merenje krvnog pritiska, invalidska kolica ili bočice za lekove su stalni podsetnici na teške dane borbe za život. Ovi predmeti izazivaju stalne asocijacije na bol i strah, što potkopava zdravu atmosferu u domu.
Preporučuje se da se odmah ukloni sva specifična medicinska oprema i preostali lekovi. Ako je oprema skupa, može se donirati hospisima ili volonterskim organizacijama gde može koristiti drugima. Ostavljanje takvih trofeja bolesti u ormarima je način da se podgreje vaša tuga.
Foto: pexels.com
Čist i uredan ormarić za lekove simbolizuje isceljenje cele porodice. Uklanjanjem predmeta koji su služili kao štake tokom teških vremena, pripremate se za zdravlje. Ovaj racionalni pristup pomaže da se um prebaci sa procesa isceljenja na proces življenja.
6. Predmeti čije je uništenje pokojnik zahtevao
Ponekad, pre smrti, ljudi ostavljaju jasna uputstva u vezi sa svojim ličnim dnevnicima, dokumentima ili određenim stvarima. Ignorisanje želja pokojnika često ostavlja naslednike sa osećajem krivice i anksioznošću u očekivanju katastrofe. Sujeverni ljudi veruju da neispunjeno obećanje održava duh u svetu živih.
Psihološki gledano, ispunjavanje poslednje molbe pomaže voljenima da osete olakšanje. To je poslednji čin poštovanja i ljubavi, koji omogućava osobi da se oproste. Ako vas je neko zamolio da nešto spalite ili bacite, učinite to što je brže moguće i bez daljeg odlaganja.
Uništavanjem tajnih beleški ili starih pisama, kako je autor naložio, štitite njihovu privatnost čak i nakon smrti. To je plemenit čin koji vas oslobađa nepotrebnih tajni i teških misli. Čista savest pred pokojnikom je najbolja garancija mira i blagostanja u vašem domu. Nepoznato je koji su rukopis čuvali; možda će doneti nevolju u kuću, nešto sasvim opipljivo, ne energično.
7. Kućne papuče i cipele
Cipele se smatraju predmetima „prožetim“ zemaljskim putovanjem osobe. Teško ih je preneti na drugu osobu, a da se ne prenesu njene individualne karakteristike hoda i deformacije stopala. U mnogim kulturama, stare papuče pokojnika se odmah odbacuju, jer simbolizuju „otisak stopala“ osobe koja se više neće vraćati u dom. Skidanje cipela pomaže živima da psihološki prihvate činjenicu da je zemaljsko putovanje njihove voljene osobe završeno. Neke predmete je najbolje jednostavno baciti, dok se drugi mogu dati onima kojima su potrebni, iako ezoteričari takođe obeshrabruju ovu opciju. Primalac može krenuti stopama pokojnika.
Kako pravilno očistiti svoj životni prostor?
Nakon što uklonite sav nered i nepotrebne predmete, obavite temeljno čišćenje kuće. Otvorite sve prozore kako bi svež vazduh istisnuo ustajalu atmosferu i mirise lekova. Temeljno operite podove solju, koja se smatra odličnim sredstvom za čišćenje. Možete posuti so u čaše za jednokratnu upotrebu i postaviti ih u uglove kuće na 24 sata.
Crkva ne postavlja vremensko ograničenje za doniranje predmeta, tako da nema potrebe da čekate četrdeset dana ako vam je teško da budete među njima. Glavno je da procesu pristupite svesno i bez nepotrebnog fanatizma, čuvajući samo ono što je zaista dragoceno. Zapamtite da ljubav prema voljenoj osobi živi u srcu, a ne u starim kućnim predmetima.
Stvorite novu, toplu atmosferu u svom domu cvećem, svećama ili novim dekorom. Ovo će pomoći da se prostor transformiše iz mesta tuge u udobno utočište za žive. Vaše mentalno zdravlje i udobnost trebalo bi da budu prioritet tokom ovog teškog životnog iskustva. Nesreća nije uvek stvar svakodnevnih nesreća; ponekad je to teško psiho-emocionalno stanje koje izbacuje voljene osobe preminulog iz ravnoteže. I sve počinje da se raspada.
Autor: D.B.