AKTUELNO

Američki državni sekretar Marko Rubio poručio je u glavnom obraćanju pod naslovom „Sudbina imperije” (The Fate of an Empire) na Nacionalnoj konvenciji pravnika Federalističkog društva u hotelu „Mejflauer” (The Mayflower Hotel) u Vašingtonu da Sjedinjene Američke Države neće dozvoliti da neizabrani međunarodni sudovi, birokratija Ujedinjenih nacija i mreža nevladinih organizacija koriste „međunarodno pravo” kao instrument za ograničavanje američkog suvereniteta i slabljenje sposobnosti Vašingtona da štiti svoje nacionalne interese.

Povlačeći direktnu paralelu između višedecenijske borbe američkih konzervativaca protiv sudskog aktivizma na domaćem planu i aktuelnih sukoba administracije predsednika Donalda Trampa sa institucijama globalnog upravljanja, Rubio je naglasio da se trajne političke i institucionalne promene ne ostvaruju isključivo pobedama na pojedinačnim izborima, već decenijskim radom na oblikovanju institucija, normi i kulturnih obrazaca.

Podsećajući na nastanak Federalističkog društva u aprilu 1982. godine na Univerzitetu Jejl u Nju Hejvenu, Rubio je opisao sumornu političku atmosferu na početku prvog mandata Ronalda Regana — kada je zemlja bila u recesiji, nezaposlenost se približavala dvocifrenim brojkama, a predsednikov rejting pao za 25 procentnih poena, na 43 odsto. Uprkos tome što su republikanski predsednici imenovali sedam od devet sudija Vrhovnog suda SAD, konzervativci su, prema tadašnjoj dijagnozi čikaškog profesora Antonina Skalije, decenijama bili nadjačani na saveznom nivou, dok je sudija Vilijam Renkvist toliko često ostajao usamljen u izdvojenim mišljenjima da su mu saradnici poklonili figuricu Usamljenog rendžera (Lone Ranger). Prema Rubijevim rečima, uspeh Federalističkog društva pokazao je da politika prevazilazi izborne cikluse i da stvarna moć počiva na univerzitetima, u medijima, fondacijama, korporativnim upravnim odborima i sudnicama, gde se odlučuje koje se ideje smatraju legitimnim, a koje neprihvatljivim.

Govoreći iz perspektive šefa američke diplomatije, Rubio je istakao da se isti mehanizam ideološkog i pravnog pritiska danas primenjuje na međunarodnoj sceni protiv gotovo svake ključne spoljnopolitičke i bezbednosne odluke Trampove administracije. Kao primere naveo je optužbe osnivača tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda (MKS) za „zločine protiv čovečnosti” nakon što je predsednik Tramp naredio američkoj vojsci da potopi brodove narko-kartela u Karipskom moru, optužbe iz vrha Ujedinjenih nacija nakon što su američke snage uhapsile Nikolasa Madura i dovele ga u SAD pred lice pravde, zahteve organizacija poput ACLU da UN istraže rad američke Službe za imigraciju i carine (ICE), kao i osude stručnjaka UN za ljudska prava povodom odluke Vrhovnog suda iz 2022. godine o ukidanju presude Rou protiv Vejda.

Američki državni sekretar ocenio je da za takozvanu globalnu elitu međunarodno pravo nije neutralan skup pravila, već sredstvo za nametanje sopstvenih interesa pod plaštom univerzalnih principa. Obrazlažući odluku predsednika Trampa da ranije ove godine uvede sankcije Međunarodnom krivičnom sudu, Rubio je naglasio da Sjedinjene Države nikada nisu pristale na nadležnost tog tribunala i poručio da će na svaki pokušaj sprovođenja njegovih odluka protiv američkih državljana Vašington odgovoriti rečima rimskog vojskovođe Pompeja: „Prestanite da citirate zakone ljudima sa mačevima.” Prema njegovoj oceni, zajednički imenitelj domaćih aktivističkih sudova i međunarodnih birokrata jeste nastojanje da se pravo upotrebi kako bi se vezale ruke američkoj državi, otvorile njene granice i sprečilo njeno delovanje protiv rivala i kriminalnih mreža u inostranstvu.

Pozivajući se na uvodni pasus Federalističkih spisa, u kojem je Aleksandar Hamilton naveo da se u Americi odlučuje o „sudbini imperije, u mnogim aspektima najzanimljivije na svetu”, Rubio je odbacio narative o istorijskoj krivici Zapada i tvrdnje da su Sjedinjene Države izgrađene na „ukradenoj zemlji”, ropstvu i genocidu. On je ocenio da savremeni radikalizam predstavlja nastavak marksističkog duha koji umesto razlika među ljudima sada nastoji da izbriše razlike među nacijama i da primora Ameriku na tiho povlačenje i odricanje od sopstvenih interesa u ime „poretka zasnovanog na pravilima”. Nasuprot tome, Rubio je istakao da su američki Ustav i institucije stvoreni da organizuju i kanališu nacionalnu ambiciju, a ne da je uguše, podsetivši kako se zemlja od trinaest država duž istočne obale 1776. godine za svega 72 godine proširila do Pacifika, a potom i u svemir.

Zaključujući izlaganje pred pravnicima Federalističkog društva, Rubio je povukao paralelu sa decembrom 1776. godine, kada je Džordž Vašington sa manje od 3.000 iscrpljenih vojnika u pismu bratu priznao da je situacija na ivici poraza, ali je izrazio uverenje u pravednost borbe koja je pet godina kasnije krunisana pobedom kod Jorktauna. Velike i trajne stvari grade se decenijama, a ne u jednom ili dva izborna ciklusa, poručio je Rubio, dodajući da će na tom putu u narednih dvadeset godina biti i pobeda i poraza, ali da će istrajnost u odbrani nacionalnih interesa na kraju odneti prevagu.