Istrage su pokazale da većina dokaza u vezi sa smrću Džefrija Epstajna ukazuje na samoubistvo. Majkl Frimen, forenzičar koji se bavi proučavanjem ubistava, dobio je redak pristup obdukcionom dosijeu i ne slaže se sa tim zaključkom.
Majkl Frimen kaže da mu je, kada je prvi put video fotografiju obdukcije Džefrija Epstajna, kroz glavu prošla samo jedna misao: "Čekajte malo, ovo ne izgleda kao trag od vešanja."
Omča nije ostavila glatku, pravilnu liniju na Epstajnovom vratu, koja se, kao u udžbeničkom primeru vešanja, sužava prema vrhu. Umesto toga, trag je bio dubok, neravan i sa jedne strane se granao u obliku slova Y, piše New York Times.
Doktor Frimen, forenzički stručnjak koji proučava pristrasnost i greške u istragama smrti, proveo je godinu dana analizirajući Epstajnov obdukcioni dosije, koji mu je dao brat pokojnika.
On želi da objavi svoje nalaze u naučnom časopisu sa recenzijom, ali su njegovi radovi do sada odbijani. U ponedeljak ih je predstavio u Midl templu, londonskom pravnom udruženju, tvrdeći da se Epstajnove povrede najverovatnije mogu objasniti ubistvom davljenjem. Takođe tvrdi da povrede na telu ukazuju na to da je došlo do borbe, što je suprotno nalazima sudskog lekara.
Sve okolnosti koje okružuju smrt Džefrija Epstajna u federalnom pritvorskom centru 2019. godine ubedljivo ukazuju na samoubistvo, a nekoliko istraga nije pronašlo dokaze da je bilo ko osim samog Epstajna imao bilo kakvu ulogu u njegovoj smrti. Analiza doktora Frimena, čije je pojedine delove izneo u istraživanju koje je objavio NYT ranije ove godine, mogla bi ponovo da rasplamsa dugogodišnje rasprave o njegovoj smrti.
Forenzički patolozi koji su videli neke od fotografija obdukcije, ali ne i čitav komplet, saglasni su da je trag na Epstajnovom vratu bio neuobičajen za vešanje. Neki od tih stručnjaka rekli su da fotografije ipak mogu biti u skladu sa samoubistvom, ali su upozorili da same povrede ne mogu da pruže potpunu sliku i da bi niz propusta institucija mogao da onemogući da se ikada sa sigurnošću utvrdi šta se dogodilo.
Kancelarija sudskog lekara Njujorka, koja je obavila obdukciju, saopštila je ove nedelje da "ostaje pri svom zaključku" da je reč o samoubistvu.
Mnogi podaci koje sudski lekari obično koriste za utvrđivanje uzroka smrti nisu bili dostupni. Na primer, sudskom lekaru nije bilo dozvoljeno da pregleda ćeliju. Zbog toga su fotografije sa obdukcije ostale jedan od retkih konkretnih dokaza.
Nakon što ga je jedan novinar zamolio da pogleda trag od vešanja, doktor Frimen upitao je brata Džefrija Epstajna, Marka, da li može da vidi kompletan dosije. Kao najbliži član porodice, Mark Epstajn bio je jedna od retkih osoba koje su imale pristup obdukciji. Dosije je prošlog novembra ustupio doktoru Frimenu.
Mark Epstajn rekao je u intervjuu prošle nedelje da je materijale pokazao i drugim stručnjacima koji su zatražili da ih vide, ali nije želeo da otkrije njihova imena, i da su njihovi zaključci bili neodređeni. "Svi su nešto okolišali i oklevali", rekao je.
Neposredno pre Frimenovog predavanja u ponedeljak, Epstajn je objavio fotografije obdukcije na internetu kako bi svi mogli da ih vide.
Doktor Frimen rekao je u intervjuu da nema predstavu ko je možda ubio Epstajna, niti ga to zanima. Usredsređen je isključivo na ono što naziva propustima u istrazi smrti i obdukcionom izveštaju. "Zanima me samo kako je došlo do toga da sve toliko pođe naopako?", rekao je.
Džefri Epstajn, bogati finansijer i osuđeni seksualni prestupnik, daleko je od tipičnog slučaja kojim se doktor Frimen bavi. Kao konsultant i naučnik, on je tvrdio da sudski lekari prečesto zanemaruju najverovatniji uzrok smrti u korist objašnjenja koje opravdava smrtonosnu upotrebu sile policije ili učvršćuje rasne stereotipe.
On nema najvišu stručnu kvalifikaciju za forenzičkog patologa, koju u Sjedinjenim Američkim Državama imaju sudski lekari sa sertifikatom nadležnog stručnog odbora, ali ima doktorate iz epidemiologije i sudske medicine i predaje sudsku medicinu na dva univerziteta. Doktor Frimen, Amerikanac, takođe je član Fakulteta za sudsku i pravnu medicinu pri Kraljevskom koledžu lekara u Ujedinjenom Kraljevstvu i urednik njegovog časopisa.
U jednom slučaju, doktor Frimen zastupao je stavove u korist crnog tinejdžera optuženog za ubistvo u Misisipiju nakon mrtvorođenja deteta, pošto su testovi pokazali tragove proizvoda razgradnje kokaina u bebinoj krvi. Pupčana vrpca bila je obmotana oko bebinog vrata, a ta savezna država imala je najveću stopu smrtnosti odojčadi u zemlji. Optužbe su odbačene.
Doktor Frimen je 2020. godine bio jedan od autora značajne meta-analize o takozvanom sindromu uzbuđenog delirijuma, terminu koji se često koristi za objašnjavanje smrti osoba u policijskom pritvoru. Njegova metodologija i zaključci naišli su na oštre kritike, ali su doprineli širokom odbacivanju uzbuđenog delirijuma kao validne dijagnoze ili uzroka smrti.
U novije vreme, konsultovao je tužilaštvo u postupku protiv policajca koji je ubio Džordža Flojda u Mineapolisu, koristeći statističku verovatnoću kako bi osporio tvrdnje odbrane da su zloupotreba droga ili srčana bolest izazvale Flojdovu smrt. Doktor Frimen bio je i član stručnog panela koji je identifikovao desetine slučajeva smrti u policijskom pritvoru u Merilendu koji su bili pogrešno klasifikovani kao prirodne ili slučajne smrti.
Za forenzičku patologiju ponekad se kaže da je više umetnost nego nauka, a neslaganja među stručnjacima su česta. Sudski lekari ističu da svoje mišljenje moraju da brane pred sudom, ali doktor Frimen pripada grupi kritičara koji tvrde da postoji premalo mehanizama zaštite od pristrasnosti i grešaka.
U istrazi Epstajnove smrti udružio se sa još dvojicom skeptika: Itijelom Drorom, kognitivnim neuronaučnikom čiji su eksperimenti u praksi više puta doveli u pitanje rad forenzičkih stručnjaka, i Andersom Eriksonom, forenzičkim patologom koji je predvodio švedsku državnu komisiju čiji je zaključak bio da su sudski postupci zasnovani na optužbama za "sindrom protresene bebe" počivali na pogrešnom rezonovanju.
Oni i dalje pokušavaju da pronađu izdavača za svoju analizu. U međuvremenu, doktor Frimen pripremio je predavanje za ponedeljak, koje je unapred izazvalo veliku pažnju medija.
Predavanje je trebalo da bude održano na Univerzitetskom koledžu u Londonu, gde su prijave za prisustvo ubrzo dostigle maksimalan broj. Međutim, univerzitet je u nedelju iznenada saopštio da predavanja neće biti, navodeći kao razlog "posledice po dobrobit naših studenata". Predavanje je premešteno u Midl templ, a oni koji su planirali da prisustvuju obavešteni su da će morati da ga prate putem interneta.
Sudski lekar koji je 2019. obavio obdukciju, doktorka Kristin Roman, suočila se sa određenim ograničenjima. Nije bilo fotografija Epstajna dok je visio niti fotografija trake tkanine obmotane oko njegovog vrata. Komad tkanine koji je poslat sudskom lekaru nije bio onaj koji je upotrebljen kao omča. Zatvorski službenik koji je pronašao telo u početku je odbio da razgovara sa istražiteljima.
Ipak, doktorka Roman rekla je federalnim istražiteljima da ne sumnja da je reč o samoubistvu. Nije bilo znakova borbe, a telo je bilo "netaknuto", rekla im je, bez modrica i bez ostataka ispod noktiju.
"Ovo ni po čemu ne liči na davljenje", rekla je u izjavi koju je dala federalnim vlastima.
Doktorka Roman je u međuvremenu otišla u penziju iz kancelarije sudskog lekara.
Kada je zatvorski službenik koji je pronašao telo konačno razgovarao sa istražiteljima, dve godine nakon događaja, prisetio se da je Epstajnova zadnjica bila podignuta oko dva i po centimetra iznad poda.
Doktor Frimen iskoristio je opis zatvorskog službenika da rekonstruiše vešanje, napravivši trodimenzionalne kompjuterske modele na osnovu Epstajnove građe i fotografija sa obdukcije. Zatim je pomoću ilustracija pokušao da pokaže da je davljenje s leđa uverljivije objašnjenje Epstajnovih povreda, uključujući tragove noktiju iznad linije koju je ostavila omča, oguljotinu na dnu vrata i duboko, sveže krvarenje u mišiću levog ramena.
Zamerio je sudskom lekaru što nije naložio DNK analizu Epstajnovih noktiju.
Doktor Frimen rekao je u intervjuu da su njegove kolege dobrodošle da ospore njegove nalaze.
"Trebalo bi da bude ovako: 'Evo mog rada. Sami obavite proračune, sami izračunajte, pogledajte sve. Ako se slažete, odlično. Ako se ne slažete, recite mi gde sam pogrešio'", rekao je doktor Frimen.
Autor: S.M.