AKTUELNO

Nanošenje parfema na vrat za mnoge je uobičajeni deo rutine pre izlaska. Međutim, objava jedne onkološkinje na Instagramu, koja se brzo proširila, označila je vrat kao područje koje bi trebalo izbegavati zbog blizine štitaste žlezde.

U opisu objave navodi se kako nema dokaza da parfem nanesen na vrat direktno šteti štitastoj žlezdi. Ipak, pominju se hormonski poremećaji i dugotrajna izloženost hemikalijama kroz tanku kožu, što ukazuje na moguću vezu sa bolestima štitaste žlezde ili rakom. Postavlja se pitanje da li jedno prskanje parfema zaista predstavlja poseban rizik.

Naučni dokazi trenutno ne potvrđuju da se nanošenjem parfema na kožu iznad štitaste žlezde mirisne hemikalije prenose direktno u tu žlezdu. Takođe nema potvrde da je štitasta žlezda na taj način izložena većoj dozi hemikalija nego pri nanošenju parfema na druge delove tela. Istraživanja o upijanju kroz kožu i anatomija vrata ne idu u prilog tezi o direktnom putu do štitaste žlezde.

Štitasta žlezda je žlezda leptirastog oblika smeštena u donjem, prednjem delu vrata. Proizvodi hormone koji pomažu u kontroli potrošnje energije u telu, a nalazi se ispod kože i nekoliko slojeva vezivnog tkiva i mišića.

Šta se dešava kada parfem dospe na kožu?

Koža funkcioniše kao zaštitna barijera. Nakon nanošenja, sastojak parfema može da ispari, ostane na površini, prodre u slojeve kože ili uđe u krvotok. Stepni upijanja zavisi od vrste hemikalije, njenog sastava, stanja kože, mesta nanošenja, doze i vremena kontakta.

Mesto nanošenja na telu može da utiče na stepen upijanja. Jednom kada hemikalija digne krvne sudove u dubljim slojevima kože, širi se po celom telu. Primena neke materije u blizini određenog organa ne znači da će taj organ biti njegova direktna meta.

Bezbednosne procene za kozmetiku u spreju uzimaju u obzir i udisanje. Ni taj put unosa ne izlaže štitastu žlezdu posebnom riziku kod nanošenja parfema na vrat.

Foto: Pixabay.com

Ftalati i hormoni

Zabrinutost je uglavnom usmerena na ftalate, grupu hemikalija različitih namena i zdravstvenih efekata. Dietil-ftalat (DEP) koristi se kao rastvarač i fiksator u mirisima, dok drugi ftalati primarno služe za postizanje fleksibilnosti plastike. Važno je napomenuti da se dokazi o štetnosti jednog jedinjenja iz te grupe ne mogu primeniti na sve ostale.

Kako prenosi The Independent, sistematski pregled iz 2024. godine analizirao je 17 studija sa ukupno 5616 dece i adolescenata. Utvrđena je povezanost između izloženosti ftalatima i nivoa nekih hormona štitaste žlezde, ali nalazi za druge hormone bili su nedosledni. Te studije su posmatrale izloženost iz različitih izvora, a nisu se bavile nanošenjem parfema na vrat niti razvojem bolesti štitaste žlezde. Zbog toga se iz njih ne može zaključiti da postoji uzročno-posledična veza.

Parfem može biti jedan od izvora izloženosti DEP-u. Studija na 337 žena pokazala je da su korisnice parfema imale viši nivo monoetil-ftalata, nusproizvoda DEP-a, u urinu. To potvrđuje da parfem jeste izvor izloženosti DEP-u, ali istraživanje se nije bavilo oštećenjem štitaste žlezde niti je uzelo u obzir mesto nanošenja.

Pojam "endokrini disruptor" odnosi se na spoljnu materiju koja remeti rad hormonskog sistema i uzrokuje štetne posledice. Rizik zavisi od vrste hemikalije, doze, načina unosa, kao i vremena i trajanja izloženosti. Hormonski efekat potvrđen u laboratorijskom eksperimentu ne dokazuje da rizik postoji i kod korišćenja gotovog parfema u svakodnevnim uslovima.

Česta upotreba podrazumeva ponovljenu izloženost, ali to ne znači nužno da se hemikalije sakupljaju u telu. Ftalati se u telu razgrađuju na nusproizvode koji se brzo izlučuju urinom, no redovna upotreba može značiti stalnu izloženost.

U Velikoj Britaniji i Severnoj Irskoj kozmetički proizvodi moraju da prođu bezbednosnu procenu pre nego što se nađu na tržištu. Stručnjaci pritom analiziraju sastojke, njihove koncentracije, namenu proizvoda i verovatni nivo izloženosti korisnika. Mešavine mirisa na deklaraciji mogu biti navedene pod opštim nazivom "parfum", ali specifični alergeni iznad propisane koncentracije moraju biti posebno navedeni.

Dokazani rizici za kožu

Kod parfema koji se nanose direktno na kožu, najoigledniji utvrđeni problem je alergijski kontaktni dermatitis. Reč je o upaljenom osipu koji svrbi, a nastaje zbog kontakta sa nekim od sastojaka. Procene govore da kontaktna alergija na mirise pogađa između 0,7 i 2,6 odsto opšte populacije.

Alergijska reakcija može da se razvije nakon što osoba postane osetljiva na neki sastojak, što znači da je njen imuni sistem naučio da reaguje na njega. Svaki kasniji kontakt sa tim sastojkom može da izazove crveni osip nalik ekcemu koji svrbi. Parfem takođe može da nadraži kožu i bez alergijske reakcije. Ako osip ne prolazi ili se ponovo javlja, uzrok se može otkriti alergološkim testiranjem (patch test).

Neki sastojci mirisa mogu da izazovu fototoksičnu reakciju, sličnu opekotinama od sunca, koja nastaje kada se koža sa nanesenom hemikalijom izloži svetlosti. Istraživanje na ljudima pokazalo je da ulje bergamota, koje sadrži fotosenzitivnu hemikaliju, može da izazove takvu reakciju nakon izlaganja UVA zracima. Rizik zavisi od koncentracije materije i doze UV zračenja, stoga se to ne odnosi na sve parfeme.

Dugotrajno izlaganje suncu smatra se glavnim uzrokom Civatteove poikiloderme. To je stanje koje se manifestuje crvenkasto-smeđom, istanjenom kožom sa vidljivim kapilarima na bočnim stranama vrata. Manja studija na 32 pacijenta sugeriše da bi alergija na mirise mogla biti jedan od faktora kod nekih ljudi, ali nije dokazano da mirisi direktno uzrokuju to stanje.

Foto: Pixabay.com

Simptomi usporenog rada štitaste žlezde

Prema britanskoj Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS), simptomi usporenog rada štitaste žlezde uključuju izrazit umor i iscrpljenost, pojačan osećaj hladnoće, gojenje, zatvor i poteškoće sa koncentracijom. Mogu se javiti i loše raspoloženje ili depresija, suva koža, suva kosa ili gubitak kose, promuklost, kao i neredovne ili obilne menstruacije.

Miris parfema može da utiče i na osobe koje pate od migrena. U jednoj kliničkoj studiji pacijenti su često navodili parfem kao miris za koji veruju da im je pokrenuo napad. S obzirom na to da se studija zasniva na sećanju ispitanika, njeni rezultati se ne mogu primeniti na celu populaciju niti mogu dokazati uzročnost. Takođe, studija ne nudi dokaze o oštećenju štitaste žlezde.

Izbegavati nanošenje na vrat ili ne?

Za većinu ljudi, prema postojećim dokazima, nema razloga povezanog sa štitastom žlezdom za izbegavanje nanošenja parfema na vrat. Organizacija Cancer Research UK takođe navodi da nema dokaza kako korišćenje parfema uzrokuje rak.

Ako parfem izazove peckanje ili osip koji svrbi, prestanite da ga nanosite na kožu. Potražite savet lekara ako reakcija ne prolazi. "Prirodni" mirisi nisu nužno blaži za kožu jer i eterična ulja mogu da izazovu alergijski kontaktni dermatitis. Isto tako, oznaka "bez ftalata" ne garantuje da je miris sigurniji. Razlog je to što se ftalati međusobno razlikuju, a zamenski sastojci ne moraju biti bolja opcija.

Buduća istraživanja mogla bi dodatno da pojasne efekte ponovljene izloženosti mešavinama mirisa. Ipak, prema postojećim podacima, nanošenje parfema na vrat ne omogućava mirisnim hemikalijama nikakav poseban put do štitaste žlezde.

Autor: D.S.