AKTUELNO

Kao i svuda tako i na prostoru Balkana postoje autohtone rase. Kada se naka rasa proglasi autohtonom, to znači da je tokom vremena doživele najmanje promena u odnosu na svoje izvorne pretke.

Iz Srbije su međunarodno priznate četiri autohtone rase, dok Kinološki savez Srbije priznaje pet.

Jedna od takvih rasa je i srpski pastirski pas. On pripada velikoj porodici pastirskih pasa polazeći od Tibeta, pa do Srednje Evrope i Severa Afrike, a na brdima i planinama Srbije postoji već vekovima.

A smatra se da je nastala na terenima Stare planine i Kopaonika verovatno mešanjem pasa koje su na to područje doveli sa sobom Vlasi i stanovništvo sa Kosova koje je se u krajeve Negotinske Krajine i zapadnih delova od planine Rtanj doselilo krajem 17. i početkom 18. veka.

Rasa je zvanično kinološki priznata na međunarodnom nivou od strane FCI 2009. godine pod nazivom jugoistočno-evropski pastirski pas, piše Centar za očuvanje autohtonih rasa.

Izgled i osobine srpskog pastirskog psa

U pitanju je vredan i snažan pas, a srpski pastirski pas je pravi čuvar stada i domaćinstva. Tokom noći, ovaj hrabar borac, obilazi domaćinstvo ili tor. On se ne ustručava da otera medveda, nasrne na vuka ili risa. Oglašava se lavežom koji je energičan i dubok.

Spada u velike rase, pa je visina leđa mažjaka od 58 do 68 cm, težine je do 50 kg. Ženke su nešto sitnije i lakše, visine do 65 cm i do 45 kg. Osnovna boja je bela ili bež bela sa crnim ili sivo-crnim flekama po telu i oznakama po nogama.

Spada u ugrožene rase.

#Pas