AKTUELNO

Protekle dve godine navele su mnoge od nas da iz gradske vreve pobegnemo u prirodu, a po svemu sudeći tek smo dolaskom pandmije shvatili šta propuštamo svakonevnom jurnjavom u urbanim sredinama.

Postali smo svesni da se u prirodi krije sve - i zdravlje i mir i spokoj i lepota... Planine i sela postali su omiljene destinacije, kako u Srbiji, tako i u zemljama regiona. Zaživela su etno i eko sela, a katuni su se ponovo "vratili na scenu" i to u punom sjaju.

Da li znate po čemu se razlikuju, a šta imaju zajedničko etno i eko sela sa katunima? Koja je razlika između etno i eko sela?

Odgovore na ova pitanja najlakše ćete naći na severu Crne Gore. Planinski kraj ove zemlje krije zanimljive priče. Karakteristika etno sela je ta što uglavnom nastaju na porodičnim imanjima i pokušavaju da dočaraju autentičnost nekih prošlih vremena. Prepoznaćete ih po uređenim kolibama za smeštaj i domaćoj hrani, uz dozu sadržaja novijeg datuma koji upotpunjuju sliku "nekadašnjih vremena".

Ako se pitate kako izgleda lepo uređeno etno selo, koje posetiocima uz mir nudi i pregršt sadržaja u kojima mogu da uživaju, posetite etno selo "Montenegro" - prvo naselje tog tipa u Crnoj Gori. Nalazi se u mestu Donja Brezna, nedaleko od Plužina i Pivskog jezera.

Foto: Marija Ivanović

Tamo ćete naći tipske kolibe za smeštaj, koje nisu "načičkane" jedna uz drugu, već svaka gostu daje dozu privatnosti da uživa u tišini, čistom vazduhu i lepoti crnogorskih planina. Osim koliba za smeštaj, gosti mogu da posete muzeje muzike, vune, vazduha, stripa i sira, kao i sobu 80-ih, a tu su i bazen, dečja igrališta i restoran nacionalne kuhinje.

Ovo etno selo organizuje razne manifestacije i takmičenja, a najpoznatije među njima je takmičenje u ležanju, koje se ove godine održava po 11. put i to od 20. avgusta.

Eko selo je oblik naselja čiji stanovnici žele da žive u skladu s prirodom i nastoje da ostvare tri cilja - samoodrživost zajednice, zaštita životne sredine i unapređenje kvaliteta života.

Dobar primer ovakvog naselja je eko selo Nevidio koje se nalazi u blizini istoimenog kanjona u zaseoku Pošćenje kod Šavnika. Sagradio ga je poznati alpinista, spasilac Gorske Službe Spasavanja Crne Gore i strastveni zaljubljenik u planine Dragan Gašo Lalović, koji je bio tehnički vođa prve crnogorske ekspedicije na Mont Everest 1996. godine. Tada je osmoro ljudi izgubilo život u mećavi, a čuveni Gašo je proglašen za "heroja dana", jer je svoju ekspediciju vratio nazad u stanicu sa svega 40 metara ispod vrha.

Eko selo Nevidio nudi smeštaj u devet planinskih koliba iz kojih pogled "puca" na obližnje jezero i planinu Vojnik. Prilikom gradnje vodilo se računa da objekti budu što je više ekološki samoodrživi, korišćeni su prirodni materijali, ali bez struje i vode u svakoj od koliba ipak se nije moglo.

Foto: Marija Ivanović

Ono što izdvaja ovo eko selo od ostalih jeste hrana koja se priprema od namirnica koje proizvodi lokalno stanovništvo. Od mlečnih prerađevina, voća i povrća, preko domaćih sokova, pekmeza i džemova, do mesnih delikatesa - sve je organsko i "tu iz komšiluka".

Foto: Marija Ivanović

Kada govorimo o katunima, treba napomenuti da je to najruralniji vid planinskog smeštaja. Katun je u stvari mesto gde stočari izdižu svoje životinje tokom letnjih meseci radi ispase i najčešće se radi o drvenim ili kolibama ozodanim kamenom, u kojima je pod većinom bio zemljani. Odredjeni katun je pripadao po nekom običajnom pravu, što se i danas često praktikuje, samo meštanima iz određenog reona i samo su oni imali pravo na korišćenje istog.

Foto: Marija Ivanović

Jedan od brojnih katuna koji rado prima goste iz celog sveta je katun Vranjak na Bjelasici. Reč je o kompleksu drvenih koliba koje su opremljene samo krevetima i pećima. U centralnom delu kompleksa smešteni su restoran, toaleti i tuševi, jer, iako je ovakav tip naselja najbliži prirodi, s nekim "modernim stvarima" funkcionisanje je ipak lakše, a pritom ne ugrožavaju prirodnu sredu.

Foto: Marija Ivanović

I ovde, baš kao i u bilo kom eko ili etno selu, hrana je domaća. U katunu isključivo domaća i karakteristična za podneblje na kome se nalazi. Dobar primer je kačamak, koji, iako fenomenalnog ukusa, nije isti na Bjelasici, odnosno u kolašinskom kraju, kao i onaj na Durmitoru na primer. Ono po čemu se katun razlikuje od eko i etno sela jesu životinje. Ovde ćete sresti i krave i konje i ovce, te stoga ne čudi što su kulinarski specijaliteti vrhunski i što vas uvek mame da uzmete "još malo".

Sve u svemu, razlike postoje, ali nisu drastične - komfor je jedino što se izdavaja i što većini određuje izbor. Ono što je identično i u eko i etno selima i u katunima jeste hrana. Varijacije postoje, ali autentičnost domaće kuhinje je nešto što se ne zaboravlja lako.

Autor: Marija Ivanović